LIČANI U SLAVONIJI
Glavni izbornik
    
Sadržaj rubrike

NASELJAVANJE SLAVONIJE - POPIS PREZIMENA IZ LIKE

    U popisu prezimena za cijelu Slavoniju, donosimo sakupljena prezimena Ličana, Kordunaša, Primoraca i doseljenika iz okolice Ogulina. Ubuduće će se ovi podaci nadopunjavati. Ako imate kakve podatke javite nam.
    Porijeklo prezimena i obitelji je posao bez kraja i nikada nije konačan i pitamo se kolika je točnost podataka s kojima baratamo. Neki autori su uložili veliki trud i skupili podatke i hvala im na tome radu.

GRBOVI SU U HRVATA POJAVILI U 12. STOLJEĆU, KAO I OBITELJSKA PREZIMENA

Uvodne napomene
Na početku čitanja o prezimenima treba nešto istaknuti, odnosno odkloniti neke zablude:
1. Prezime NE ODREĐUJE naciju, vjeroispovjest, pripadnost nekom zemljopisnom području i sl.
2. Pripadnost nekom narodu je na našim prostorima temeljena na preuzimanju kulture domicilnog područja. Prezime tu ništa ne znači.
3. Ima jako puno slučajeva da je isto prezime kod katolika, pravoslavaca i muslimana. Pogrešno je za neko prezime tvrditi da je npr. samo hrvatsko.
4. Isto tako je pogrešno tvrditi da su prezimena na -ić i -vić slavenska, a ostala neslavenska.
5. Ako u ovom tekstu i pronađete svoje prezime to ne znači da su to upravo vaši preci. Točan odgovor za Vaše prezime je samo u porodičnom stablu Vaše obitelji.

Prva prezimena
      Naši preci nisu imali prezimena i u početku su imali SAMO OSOBNO IME. Prva se prezimena javljaju u feudalnom sustavu. Vlastelinskim obiteljima prezimena su bila potrebna kako bi osigurali nasljedna prava, baštinili ugled, položaj i imetak te sačuvali za potomstvo stečene povlastice. Feudalna vlast i svoje podanike - kmetove bilježi, osim osobnim imenima, dodatno i prezimenima, s ciljem da se lakše evidentiraju nasljedne obveze njihovih domaćinstava.
      Prezimena predstavljaju vrijedne jezične spomenike. Posebna grana jezikoslovlja - onomastika bavi se proučavanjem prezimena. Onomastičari dijele prezimena prema nastanku u 4 temeljne skupine:
- prezimena nastala od osobnog imena (odgovor na pitanje: čiji si?)
- prezimena nastala od osobnog nadimka (odgovor na pitanje: kakav si?)
- prezimena prema podrijetlu (odgovor na pitanje: otkud si?)
- prezimena prema zanimanju (odgovor na pitanje: što si?)

Hrvatsko plemstvo
      U starom hrvatskom pravnom i društvenom uređenju postojalo je rodovsko i feudalno plemstvo. Rodovskom plemstvu pripadali su članovi nekog od 12 poznatih hrvatskih plemena zapisanih u tekstu sporazuma Pacta Conventa iz 1102. godine. Feudalnom plemstvu pripadali su plemići čiju zemlju su obrađivali ovisni seljaci.
      Kao i u drugim dijelovima Hrvatske i u Lici je plemstvo proizašlo iz narodnog i onog feudalnog plemstva koje se počelo stvarati nakon 1102. godine, kada je Kraljevina Hrvatska stupila u ugovorni savez s Kraljevinom Ugarskom. U Kolomanovim darovnicama treba, dakako, tražiti početak postanka hrvatskog plemstva. U vrijeme narodne dinastije u cijeloj Hrvatskoj plemstva gotovo da nije bilo. [62]
      Hrvatsko se plemstvo može podijeliti na:
1. praplemstvo, koje je plemićke titule stjecalo do 1438. godine.
2. staro plemstvo, kojima su plemićke titule i časti podijeljene do 1740. godine i
3. novo plemstvo s plemičkim titulama do 1918. godine.
      Plemićki stalež stekle su poznate časničke obitelji zbog revnosti u izvršavanju vojničkih dužnosti, kao npr. Oreškovići, Tomičići, Čanići, Vrkljani, Došeni, Jovanovići, Filipovići, Vučetići, Devčići, Kneževići, Holjevci, Vukovići, Kolakovići, Rastići, Budisavljevići, Drakulići, Vukasovići, Vučetići, Mesići, Sertići, Jurkovići, Tomljenovići, Rukavine i drugi. Tako se u Lici formira vojničko plemstvo koje je imalo zadaću da brani prostor Vojne krajine koji je često bio ugrožen upadom Osmanlija.
Plemstvo je nasljedno. Posljednja plemička titula i grb u Hrvatskoj podijeljena je 1908. godine.

Struktura ličkog stanovništva
      Do dolaska Turaka Lika je dobro naseljena a tu su živjeli Hrvati i hrvatski ili lički Vlasi koji nemaju nikakve veze s Bunjevcima i pravoslavnim Vlasima.
      Nakon protjerivanja Turaka iz Like formirana je struktura današnjih stanovnika. U 17. st. pa nadalje u Lici žive:
1. “Hrvati”- predturski katolički stanovnici Brinja, Otočca, Modruša i Primorja,
2. “Bunjevci”- “katolički Vlasi”, katoličko stanovništvo doseljeno iz srednje Dalmacije na područje Like i Primorja.
3. “pokršteni muslimani ili neokrščani”- ostaci turskog stanovništva u Lici i Krbavi, koji su prihvatili katoličku vjeru nakon protjerivanja Turaka,
4. “Gorani ili Kranjci”- hrvatski naseljenici iz Gorskog kotara i Kranjske.
5. “Vlasi, Vlasi šizmatici”- pravoslavni (grkonesjedinjeni) živalj doseljen turskim osvajanjem.
      U 19. stoljeću pod vrlo intenzivnim političkim i vjerskim utjecajima nabrojani od 1 do 4 prerastaju u modernu hrvatsku naciju a pravoslavni Vlasi su postali Srbi. Dodajmo još kako ne postoje povijesni podaci o doseljavanju Srba u Liku. Samo su naseljavani pravoslavni Vlasi. [35]

Od Tridentskog koncila (1545-1563.) počele su se voditi knjige rođenih, vjenčanih i umrlih. [72]

Tko su Ličani u Slavoniji
      Vesna Kolić Klikić iz Gradskog muzeja u Novoj Gradišci u svom izvornom znanstvenom članku KORDUNAŠI U NOVOGRADIŠKOM KRAJU, upozorila nas je jednu činjenicu. U Slavoniju su doseljavali stanovnici Korduna, ali su oni u Slavoniji prozvani Ličanima i rijetko zapisani kao doseljenici s Korduna. U Slavoniji su sve doseljenike s tog područja zvali Ličanima. Nama je sada nemoguće razlučiti koji su doseljenici s Korduna a koji iz Like jer obično nema podatka odakle su neki doseljenici došli, nego jednostavno "doseljenici iz Like". Ipak zbog povijesne korektnosti prema doseljenicima s Korduna, ovu napomenu treba uvažiti.

      Napomenimo još da su u povijesnim dokumentima često prezimena zapisana krivo što onda stvara lažni zaključak da je to neko drugo prezime.

Prvo veće iseljavanje Ličana u Slavoniju zbog teških uvjeta života bilo je 1715. god. [119]

Abecedni popis prezimena iz Like - doseljenika u Slavoniju

A    Abramović, Adžić, Agbabe, Ajduković, Alar, Aleksić, Alešković, Alić, Alivojvodić, Amić, Anić, Antonović (Antunović), Aralica, Arbanas (Vrbanus), Asančajčić (Asančaić), Asić i Ažić

A    Abramović
O prezimenu
    Prezime Abramović nastalo je od imena Abram. Prvotno ime Abrahamovo iz Starog zavjeta je bilo Abram, što znači «moj otac je uzvišen», a kasnije on dobiva ime Abraham što znači «otac naroda». Treba razlikovati Abramoviće od Avramovića. Prema popisu stanovništva SR Hrvatske iz 1948. godine daleko jače i brojnije je prezime Abramović koje nalazimo i u banijskom pounju dok Avramovića prema tom istom popisu ne nalazimo u tim krajevima. U većini slučajeva su Abramovići katolici a Avramovići pravoslavci.
Porijeklo
Abramovići su stari rod u Otočcu. [20]
    U Liku su Abramovići doselili iz Pokuplja (područje oko rijeke Kupe) u Gorskom Kotaru nakon oslobođenja Like od Turaka. Ove doseljenike su najčešće nazivali Kranjcima a rijeđe Goranima. [20]
    Biskup Brajković spominje da su u Kaluđerovcu živjeli stanovnici doseljeni iz Broda na Kupi i Čabra a među njima su i Abramovići. [121]
    Abramoviće nalazimo na Baniji, u Lici i Primorju. Abramovića ima u Crnoj Gori, Baru i Kotoru. Neki su iz Kotora preselili u Dubrovnik.
    U svom opisu Like biskup Glavinić 1696. god. navodi da su Abramovići živjeli u Donjem Kosinju. [20]
Abramovići u Lici
    U vrijeme prvog popisa od 1540. god. u Otočcu su u ratničkom naselju živjeli Abramovići. [20]
    Seoski knez Jerko Rukavina, koji je god. 1663. prvi naselio Karlobag, a poslije Trnovac, te je umro 29. svibnja 1699., imao je velik posjed u Bruvnu. Onamo je on godine 1696. naselio 10 hrvatskih obitelji iz Moravica i Severina na Kupi, da mu budu kmetovi. Jedna od obitelji bila je Abramović. [10]
    U svom opisu Like biskup Glavinić 1696. god. navodi da su Abramovići živjeli u Donjem Kosinju. [20]
    Prema krajiškim spisima do kraja 17. st. u Donji Kosinj su doselili Abramovići. [121]
Prema popisu iz 1712. god. Abramovići su živjeli u Mušaluku, Kaluđerovcu, Pazarištu, . [20]
    Prema «Plemenskom Riječniku Ličke i Krbavske Županije» upisane su 23 kuće Abramovića, najviše u Brušanima (13), D. Kosinj(7), D. Pazarište (2) i Kaluđerovac (1). [40]
    Prema popisu iz 1930. god. Abramovići su živjeli u Kosinju, Brušanima, Pazarištu i Kaluđerovcu. [20]
Abramovići u Slavonijii
    Ako pregledamo statistički informacije prema popisu iz 1948. god. Abramoviće u Slavoniji ćemo naći u srezu Županja (184 osobe) i u srezu Slavonski Brod, 130 osoba.
    Iz Slavonskog Broda je poznati rukometaš i športski radnik Ruda Abramović.
    Prema popisu iz 1930. god. Abramovići su živjeli u garešničkom kotaru, čazmanskom, novskom, pakračkom, slatinskom, virovitičkom, novogradiškom, brodskom, vinkovačkom, đakovačkom, našičkom, valpovačkom i vukovarskom kotaru.[20]
    Abramovići iz Like su doselili u Frkljevce kraj Požege [ost-02], Ašikovce, Ćosince, Kadanovce, te u Kalinić i Požeški Gradec kraj Pleternice. [ost-01]
Abramoviće nalazimo u Požegi prema popsu iz 1700. god. [123]
Abramovići su doselili iz Brušana u Lici između 1850-1950. god. u Kaliniće kraj Požege. [123]
Abramovića ima u Brodskom Supniku.

Adžić
Porijeklo
    Adžići su Bunjevci, iz skupine Krmpota. Vrlo zanimljivo prezime. Treba ga razlikovati od Adžič za koje možemo reći da je srpsko. Prezime Adžić nalazimo u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji. Također napomenimo da prezime Adžić iz Hrvatske nema sličnosti s Hadžić. Prezime Adžić je hrvatsko prezime. Kod Hrvata ima puno prezimena koja su kao i muslimanska, što je slučaj s Adžić. Pogledajte slično prezime Ažić.
    U trećoj seobi Bunjevaca u Lič 1657. pa dalje doseljavaju: Anići, Adžići, Babići itd. Za većinu ovih plemena skupni naziv je bio Krmpoćani. U stvari dobar dio njih je došao iz velikog sela Krmpote i okolice koje se nalazilo u dolini između Karina, Obrovca i Zelengrada, gdje je danas selo Medviđa. U tom selu su se još u 20. st (tad je već bilo miješano) nalazila ova bunjevačka prezimena koja se mogu naći i na kasnijim područjima: Došeni, Radošinovići, Pilipovići, Šarići, Adžići, Mršići itd.
    Krasno polje je 1690. god. bilo pusto kada je počelo naseljavanje. Doselili su primorski Bunjevci a među njima i Adžići. [121]
Adžići u Lici
    Početkom 18. st. naseljeno je Krasno kada su doselile bunjevačke obitelji iz Sv. Jurja i Oltara. među njima su bili i Adžići. [20]
Na području Korenice prema popisu 1712. god. bili su i Adžići. [20]
    Koreničko područje u Krbavi posve je opustjelo nakon 1685. godine, kada je tim krajem prošla krajiška vojska. Tada su svi korenički Vlasi prebjegli u iseljeničke logore oko Brinja i Otočca. U proljeće 1690. godine nastao je među tim Vlasima pokret da se vrate u raniji zavičaj. Tom prilikom su Jovan Drakulić i Milan Lalić poveli svaki po tridesetak vlaških porodica koje su ponovno naselile koreničko područje. Prema popisu iz 1712. godine u Korenicu i okolne zaseoke doselili s ostalima i Adžići. [121]
    U Lici Adžiće prema podacima iz 1915. g. nalazimo u: Frkašiću (kraj Udbine), Klašnjici (kraj Korenice), Sv. Jurju i Vedašiću (kraj Korenice). [40]
    Prema popisu iz 1930. god. Adžići su živjeli u Sv. Jurju. [20]
Adžići u Slavoniji
    Adžići iz Like su doselili u Hrnjevce kraj Požege. [ost-02] U Slavoniji danas Adžići žive u: Požegi, Vrbju (Nova Gradiška), Osijeku, Vinkovcima, Novoj Gradišci, Gornjoj Vrbi (Slavonski Brod), Vukovaru itd.
    Prema popisu iz 1930. god. Adžići iz okolice Jurjeva su živjeli u garešničkom kotaru, vinkovačkom, županjskom i našičkom kotaru. [20]
    Adžići su doselili u Požegu između 1706.-1721. god. [123]
    Adžići iz Senja su doselili u Požegu i okolinu između 1850.-1950. god. [123]
    Adžići iz Lukova kraj Sv. Jurja kod Senja su doselili u Trapare kraj Kutjeva između 1850.-1950. god. [123]
    Adžići su doselili iz Like u Hrnjevce (Požega) između 1850.-1950. god. [123]

Agbaba
O prezimenu
Prezime nastalo od rugalice. [40]
Porijeklo
    Većinom su Srbi ali ima i Hrvata. Najviše Agbaba potječe iz Gračaca. Danas u Hrvatskoj nije često prezime.
    Pravoslavci iz Otočca gdje su pred Turcima pobjegli iz Korenice 1655. god. [20]
Agbabe u Lici
Pravoslavci su 1655. god. sami pobjegli iz Korenice od Turaka i došli na područje Otočca gdje su naseljeni. Među njima su bile i Agbabe. [20]
    Ljeti 1658. izvršena je nova kolonizacija turskih izbjeglica u kojoj su sudje­lovale vlaške porodice koje su ranije živjele na Koreničkom polju. Ti dose­ljenici imali su zajedničko ime Uzorci ili Uzorčani, vjerojatno prema svom daljnjem podrijetlu. Došlo ih je stotinjak porodica. Tim doseljenicima dodijelila je krajiška komisija zemlju u selima Kompolju, Oraovcu, Ponoru, Humu, Pothumu, Zalužnici, Doljanima, Brezovcu, Škarama i Glavacama. Istočni dio tih sela u kojima bijahu Pothum, Zalužnica, Doljani, Škare, Glavace, Orlovac i Staro Selo dobilo je tada zajedničko ime Vilici. Među spomenutim prebjezima od Koreničkog polja došli su ovamo i Agbabe. [121]
    Živjeli su prema popisu iz 1712. u Gračacu. [20]
    Prema podacima iz 1915. god. su živjeli u Brlogu, Doljanima (Škare), Dubokom Dolu (Gračac), Gračacu, Turjanskom i Zalužnici. [40]
Agbabe u Slavoniji
Agbabe žive u Slavonskom Brodu.

Ajduković
O prezimenu
    Prezime je nastalo od zanimanja hajduk (ajduk). [40]
Porijeklo
    Ajdukovići su većinom Hrvati, dobrim dijelom iz Sinja, a često su i Srbi (iz okolice Vukovara). Razmjerno najviše Ajdukovića u proteklih sto godina rođeno je u Radošiću kraj Sinja.
U 18 st. Ajdukovići su živjeli u Splitu.
Ajdukovići u Lici
    Ajdukovići su pravoslavci iz okolice Brinja koji su doselili u lovinački kraj. [130]
    Prema podacima iz 1915. god. su živjeli u Mutiliću, Ondiću, Oraovcu (D. Lapac), Pločama i Raduču. [40]
    Relativno gledano, uzevši u obzir broj stanovnika, najviše osoba koje nose prezime Ajduković žive u sljedećim mjestima: Oraovac (Donji Lapac) i najčešće je prezime u mjestu, Luka (Sinj).
Ajdukovići u Slavoniji
Ajdukovići žive u Vukovaru i Slavonskom Brodu.

Alar
Porijeklo
    Alari su Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Obrovca. Najveća dva migracijska pravca Alara u prošlom stoljeću zabilježena su iz Udbine u Gospić te iz Udbine u Zagreb.
Alari u Lici
    Alari su 1700. god. živjeli u Gospiću gdje su doselili iz okolice Otočca i Brinja. [121]
    U drugoj polovini 18. st. kada se Gospić razvijao u buduće središte, došlo je do značanijeg doseljavanja. Iz područja Gacke doselili su u Gospić Alari. [20]
Prema popisu iz 1712. Alari su Živjeli u Podlapači. [20]
    Prema podacima iz 1915. g. Alare u Lici nalazimo u Gospiću i Podlapcu. [40]
    Od Alara je poznat Tomo Alar iz Udbine, vlasnik gastronomski poznatog restorana "Robert". Inače je Tomo Alar čest gost na Ličkim večerima u Slavonskom Brodu.
Alari u Slavoniji
    Alari su prisutni u većini hrvatskih županija, u ukupno 22 općine i 29 naselja, pretežito u urbanim sredinama (64%). Danas ih najviše živi u Sibinju kraj Slavonskog Broda (30), Slavonskom Brodu (30), Gospiću (25), Zagrebu (25) i u Krapju kraj Novske (15).
    Alare iz Like nalazimo u Slavonskom Brodu i Vranovcima kraj Slavonskog Broda. [ost-03]

Aleksić
O prezimenu
    Aleksandar je muško osobno ime grčkog porijekla. Grčki Aleksandros znači "zaštitnik ljudi"(od alexein - braniti, i andros - čovjek ). To ime u grčkoj mitologiji nosi sin trojanskog kralja Prijama, poznatiji kao Paris. Ime je dobio zbog svoje velike snage. Od imena Aleksandar na hrvatskom govornom području susreću se slijedeća prezimena: Alčić, Aleksa, Aleksandar, Aleksandrov, Aleksić. (wikipedija)
Porijeklo
    U Hrvatskoj Aleksići su većinom Hrvati, dobrim dijelom iz Podrinja (BiH), a često su i Srbi (iz Otočca) [20] te su vrlo rijetko i Crnogorci.
Pravoslavci iz Otočca. [20]
Aleksići u Lici
    U Liku su Aleksići doselili iz Pokuplja (područje oko rijeke Kupe) u Gorskom Kotaru nakon oslobođenja Like od Turaka. Ove doseljenike su najčešće nazivali Kranjcima a rijeđe Goranima. [20]
    U Liku su došli su pred najezdom Turaka negdje prije 300-500 godina iz Crne Gore. Isto tako ima ih po cijeloj Srbiji. Nema sela, zaseoka ili grada gdje ih nema u Srbiji.
U Švici nalazimo Aleksiće. [7]
    Ljeti 1658. izvršena je nova kolonizacija turskih izbjeglica u kojoj su sudje­lovale vlaške porodice koje su ranije živjele na Koreničkom polju. Ti dose­ljenici imali su zajedničko ime Uzorci ili Uzorčani, vjerojatno prema svom daljnjem podrijetlu. Došlo ih je stotinjak porodica. Tim doseljenicima dodijelila je krajiška komisija zemlju u selima Kompolju, Oraovcu, Ponoru, Humu, Pothumu, Zalužnici, Doljanima, Brezovcu, Škarama i Glavacama. Istočni dio tih sela u kojima bijahu Pothum, Zalužnica, Doljani, Škare, Glavace, Orlovac i Staro Selo dobilo je tada zajedničko ime Vilici. Među spomenutim prebjezima od Koreničkog polja došli su ovamo i Aleksići. [121]
    Jugoistočno od Gospića, u središtu Ličkoga polja, ležalo je nekoć ugledno tursko naselje Ribnik. Nakon 1689. godine ostalo je u njemu pet muslimanskih porodica koje su prihvatile katoličku vjeru. Biskup Glavinić je zatekao u Ribniku osam kuća naseljenih Hrvatima. U popisu mjesta iz 1712. godine registrirano je u mjestu 216 stanovnika. Kao ribničke porodice spominju se i Aleksići. [121]
    Prema podacim iz 1915. god. Aleksić su živjeli u Lici: Gorici (Otočac) - 33 kuće, Kijani (Gračac) - 6, Melinovac (Zavalje) - 2, Ponori (Otočac) - 4, Ribnik - 5, Orovac (Otočac) - 2, Otočac - 1 i Staroselo (Otočac) - 6 kuća. [40]
    Prema popisu iz 1930. god. Aleksići su živjeli u Ribniku. [20]
Aleksići u Slavoniji
Najviše Aleksića je iselilo iz Otočca i Teslića u BiH.
    Aleksiće nalazimo u Ličkom Šoru, u Slavonskom Brodu. [ost-05] Danas žive u Slavoniji u Požegi, Osijeku i Slavonskom Brodu.
    Aleksići su doselili u Požegu i okolinu između 1801.-1900. god. [123]

Alešković
Porijeklo
    Pripadaju starim stanovnicima Perušića. [20]
Aleškovići u Lici
    Perušić, koji je u tursko doba slovio kao ugledno mjesto ličkih muslimana, nakon 1689. godine izgubio je većinu svoga žiteljstva. U mjestu je poslije spomenute godine ostalo 55 muslimanskih porodica koje su prihvatile kato­ličku vjeru. Prema popisu Perušića iz 1696. godine u mjestu su zapisani između ostalih Vuk Alešković, Vid Alešković i Dane Alešković. [121]
    Prema podacima iz 1915. god. Aleškovići su živjeli u Prvanselu kraj Perušića. [40]
    Prema popisu 1930. god. živjeli su u Perušiću. [20]
Aleškovići u Slavoniji
    Prema popisu 1930. god. živjeli su u Brodu na Savi. [20]

Alić
Porijeklo
Pripadaju starim stanovnicima Perušića. [20]
Pripadaju pokrštenim Turcima nakon oslobođenja Like od Turaka. [40]
Alići u Lici
Alići su 1700. god. živjeli u Gospiću.
    Na imanju age Senkovića (današnji Gospiću) bilo je u tursko doba nekoliko muslimanskih i vlaških porodica koje su tu bile zaposlene. Kada su Senkovići otišli u Bosnu, na njihovom imanju ostali su samo Alići, koje je pokrstio pop Marko Mesić. [121]
    Dok Gospić nije izrastao u upravno središte Like, na njegovom području najviđenije naselje bio je Novi. Nakon 1689. godine novljansko stanovništvo se razišlo, a slijedeće 1690. godine kolonizirano je ovamo 34 porodica iz Ledenica i 28 porodica vlaških pokrštenika. Popis sačinjen 1712. godine spominje i Aliće. [121]
Novom 462 stanovnika. Od prezimena navode se     Prema podacima iz 1915. god. Alići su živjeli u Gospiću. [40]
    Prema popisu 1930. god. živjeli su u Gospiću. [20]
Alići su prešli na krščanstvo nakon protjerivanja Turaka 1689. god. [10]
Alići u Slavoniji
    Prema popisu 1930. god. živjeli su u kotarima Vinkovci i Županja. [20]
    Alići su doselili u Požegu između 1751./1760 i 1800. god. [123]

Alivojvodić
Porijeklo
    Pripadaju starim stanovnicima Perušića. [20]
Pripadaju pokrštenim Turcima nakon oslobođenja Like od Turaka. [40]
Alivojvodići u Lici
    Prema podacima iz 1915. god. su živjeli u Karauli i Konskom Brdu (Perušič), te Korenici. [40]
    Prema popisu 1930. god. živjeli su u Perušiću. [20]
Alivojvodići u Slavoniji
    Prema popisu 1930. god. živjeli su u kotarima Garešnica i Vukovar. [20]

Amić
O prezimenu
    Prezime je hrvatsko. Kod Hrvata ima puno prezimena koja su kao i muslimanska, što je slučaj s Amić.
    Pripadaju pokrštenim Turcima nakon oslobođenja Like od Turaka. [40]
Porijeklo
    Amići su uglavnom Hrvati, dobrim dijelom iz Našica, a rijetko su i Romi (iz okolice Gospića). Prema nekim izvorima su iz okolice Petrinje. Razmjerno najviše Amića u proteklih sto godina rođeno je u Grabovcu kraj Slunja.
Amići u Lici
    Prezime Amić u starim župnim maticama u Lici piše se i 'Hamić'. Ima ih razasutih i po drugim mjestima Gacke i Like, gdje se kao i po Slavoniji skiću kao cigani. Doselili su se u Švicu iz okolice Perušića, a iz Švice se raselili. Ovdje su od vajkada bili prvi kovači. I danas podržavaju taj zanat, pa i najmlađi članovi te porodice još i danas u mnogo čemu zadržali su svoj prvotni ciganski tip i kretnje. [7]
    Po župnoj matici 1734. god. Amići su živjeli u Donjoj Švici, od godine 1811. zabilježeni su Hamići u Gornjoj Švici. Prema nekim izvorima Amića ima i kao pokrštenih Turaka. [7]
    Prema podacima iz 1915. g. Amiće u Lici nalazimo u Bjelopolju, Buniću, Dabru, D. Kosinju, Lovincu, Pećanima, Štikadi i G. Švici. [40]
Amići u Slavoniji
    Danas u Slavoniji Amići žive u Našicama, Novoj Gradišci i Dežanovcu kraj Daruvara. U Eminovce kraj Požege su doselili Amići. [ost-02]
    Amići iz Like su doselili u Eminovce kraj Jakšića (Požega) između 1850.-1950. god. [123]

Anić
O prezimenu
    Nastalo od osobnog imena Ana. Vrlo rašireno prezime u Dalmaciji, Lici i Slavoniji. Ima Ana je hebrejskog porijekla a znači milost, naklonost. [72]
Porijeklo
    Anići su Bunjevci, dobrim dijelom iz Obrovca, iz Like (naselje Krasno), Brčkog (BiH), Travnika (BiH) te iz okolice rijeke Bune u Hercegovini.
Anići su Bunjevci iz okolice Mostara koji su doselili na područje Sv. Jurja a odatle u lovinački kraj. [130]     Unska župa zapremala je sadašnju upravnu općinu Srb. Glavno je mjesto unske župe u srednjemu vijeku bilo Srb, gdje stanovahu i obitelj Anić. (15. st) [10]
    Nalazimo ih 1451. g. u Srbu među plemenitašima. 1654. g. vjerovatno su sa drugim rodovima naselili Sveti Juraj s područja Obrovca i Zemunika, gdje su zabilježeni u 18. stoljeću. [ost-04]
Anići su stari rod u Srbu. [20]
Krasno polje je 1690. god. bilo pusto kada je počelo naseljavanje. Doselili su primorski Bunjevci a među njima i Anići. [121]
Anići u Lici
Kuća kovača Anića u Barletama 1906
    U srednjem vijeku u Srbu (Unska župa) živjeli su Anići. [10]
    U Krasnom je 1857. g. živjelo 200 Anića a 1971. g. 179. (www.krasno.hr)
    Početkom 18. stoljeća naseljavaju se u Krasno gdje su se jako raširili. Vlast Vojne krajine ih organizirano naseljava na lovinačko područje gdje su popisani 1712. g., no tamo nisu dugo opstali. Istovremeno su doselili u Pazarište. [ost-04]
    Prema podacima iz 1915. g. Aniće u Lici nalazimo u: Brlogu, Kompolju, Krasnom, Krivom Putu, Poljicama kraj Otočca, Senju i Volaricama kraj Sv. Jurja. [40]
    Po popisu iz 1919./20. najviše ih živi na području Svetog Jurja - 70 porodica. [ost-04]
Prema popisu iz 1930. god. Anići su živjeli u Sv. Jurju. [20]
Anići u Slavoniji
    Prema popisu iz 1919./20. raseljene ih nalazimo: na području Garešnice, Kutine, Novske, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Županje (10 porodica), Đakova, Našica, Požege (12 porodica), Miholjca, Valpova i Vukovara. [ost-04]
    Prema popisu iz 1930. god. Anići iz okolice Sv. Jurja su živjeli u: garešničkom kotaru, kutinskom, novskom, brodskom, vinkovačkom, županjskom, đakovačkom, našičkom, požeškom, miholjačkom, valpovačkom i vukovarskom. [20]
    Razmjerno najviše Anića u proteklih sto godina rođeno je u Kruševu kraj Obrovca. Danas ih najviše živi u Zagrebu (650), Zadru (190), Rijeci (150), Osijeku (130) i u Splitu (110).
    Aniće nalazimo u: Belišću [23], u sesvetskom kraju, u Malu (Nova Gradiška) su doselili iz Krasna, u Alilovce kraj Požege su Anići doselili iz Krasna, ima ih u vinkovačkom kraju [ost-02] i Aniće nalazimo u Ašikovcima kraj Pleternice. [ost-01]
    Anići iz Krasna su doselili u Kuzmicu i Svilnu kraj Požege između 1850.-1950. god. [123]
    Anići iz Like su doselili u Ašikovce kraj Kutjevo između 1850.-1950. god. [123]
    Anići iz Like su doselili u Bertelovce kraj Jakšića (Požega) između 1850.-1950. god. [123]

Antonović (Antunović)
Porijeklo
    Nismo pronašli Antunoviće u Lici, ali jesmo Antonoviće. Hrvatska prezimena Antunović i Antonović dolaze od imena Antun i Anton. Srpski oblik prezimena Antonijević dolazi od imena Antonije. Antonović je hrvatsko prezime, dobrim dijelom iz okolice Čakovca. Antunovići se navode u skupini livanjskih prezimena.
    U Liku su Antonovići doselili iz Pokuplja (područje oko rijeke Kupe) u Gorskom Kotaru nakon oslobođenja Like od Turaka. Ove doseljenike su najčešće nazivali Kranjcima a rijeđe Goranima. [20]
Antonovići u Lici
    Popis u Badaku 1712. god. spomine Antonoviće. [121]
    Prema popisu iz 1915. g. Antonovići su živjeli u: Doljanima (D. Lapac) - 2 kuće, Medaku - 1, Mušaluku - 5, D. Pazarištu - 3, Ličkom Petrovom selu - 1 i Prvanselu (Perušić) - 2 kuće. Prema istom popisu iz 1915. g. Antunovića nema. [40]
    Prema popisu iz 1930. g. Antonovići žive u Petrovom Selu, Perušiću i Mušaluku. Antunovića nema na popisu. [20]
    Razmjerno najviše Antonovića u proteklih sto godina rođeno je u Popovači Pazariškoj kraj Gospića, gdje se svaki deseti stanovnik prezivao Antonović. Antunovića ima u Crnoj Gori, Bosni i Srbiji.
    Kukuljević u Acta croatica spominje "Antonović Mikula, sudac purgarah steničkih".
Antonovići u Slavoniji
    Antunovići su doselili u Požegu. [ost-02] Danas Antonovići žive u Osijeku i Orahovici.
    Antunovići su doselili u Požegi između 1701.-1705. god. [123]
    Antunovići su doselili u Požegu i okolinu između 1801.-1900. god. [123]
     su doselili iz D. Pazarišta u Lici u Veliku (Požega) između 1850.-1950. god. [123]

Aralica
O prezimenu
    Prezime je nastalo prema zanimanju. [40]
Porijeklo
    Aralice u Hrvatskoj su najčešće Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Knina, a prema nekim izvorima sa Zlarina te iz Puljana kraj Knina. Vrlo rijetko su i Srbi.
    Pravoslavci iz Otočca. [20]
Aralice u Lici
    Ljeti 1658. izvršena je nova kolonizacija turskih izbjeglica u kojoj su sudje­lovale vlaške porodice koje su ranije živjele na Koreničkom polju. Ti dose­ljenici imali su zajedničko ime Uzorci ili Uzorčani, vjerojatno prema svom daljnjem podrijetlu. Došlo ih je stotinjak porodica. Tim doseljenicima dodijelila je krajiška komisija zemlju u selima Kompolju, Oraovcu, Ponoru, Humu, Pothumu, Zalužnici, Doljanima, Brezovcu, Škarama i Glavacama. Istočni dio tih sela u kojima bijahu Pothum, Zalužnica, Doljani, Škare, Glavace, Orlovac i Staro Selo dobilo je tada zajedničko ime Vilici. Među spomenutim prebjezima od Koreničkog polja došli su ovamo i Aralice. [121]
    Prema popisu iz 1915. g. u Lici Aralice nalazimo u: Ličkom Petrovom Selu, Škarama, Turjanskom kod Vrhovina i u Željavi kod Korenice. [40]
    Najpoznatiji od Aralica je akademik Ivan Aralica. Poznat je i slikar i grafičar, Stojan Aralica, rođen u Škarama kod Otočca.
Aralice u Slavoniji
    Aralice iz Like nalazimo u Stružanima kraj Oprisavaca. [ost-03]

Arbanas (Vrbanus)
O prezimenu
    Nastalo je prema narodnosti. [40]
Porijeklo
    U Liku su doselili iz Pokuplja (područje oko rijeke Kupe) u Gorskom Kotaru nakon oslobođenja Like od Turaka. Ove doseljenike su najčešće nazivali Kranjcima a rijeđe Goranima. [20]
    Biskup Brajković spominje da su u Kaluđerovcu živjeli stanovnici doseljeni iz Broda na Kupi i Čabra a među njima su i Arbanasi. [121]
    Pripadaju pokrštenim Turcima nakon oslobođenja Like od Turaka. [40]
Arbanasi u Lici
    Prema podacima iz 1915. god. Arbanasi su živjeli u Kaluđerovcu. [40]
Arbanasi se spominju kao doseljeni Uskoci iz Senja u Švicu. [7]
    U starim župnim maticama prezime Vrbanus piše se sa 'Arbanas'. Pod ovim imenom ima ih u Kaluđerovcu kod Perušića odakle su došli i današnji švički Vrbanusi. Pod imenom Vrbanus drugdje ih u Gackoj i Lici nema. Pravo i prvotno im je prezime Arbanas, te su potekli od pokrštenih Turaka. [7]
    Prema župnoj matici Švica, 1734. god. su Arbanasi živjeli u Donjoj Švici. [7]
Arbanasi u Slavoniji
    Prema popisu iz 1930. god. su živjeli u brodskom, županjsjkom i našičkom kotaru. [20]
    Arbanasi su doselili u Požegu između 1722.-1751./1760. god. [123]
    Arbanasi su doselili u periodu 1833.-1910. god. u Vođince kraj Vinkovaca. [b052]
    Arbanasi iz Krasna su doselili između 1850.-1950. god. u Mihaljevce (Požega). [123]
    Iz Like su u Bapsku doselili Arbanasi. [121
Asančajić (Asančaić)
Porijeklo
Pripadaju starim stanovnicima Perušića. [20]
Pripadaju pokrštenim Turcima nakon oslobođenja Like od Turaka. [40]
Asančajići u Lici
Živjeli su 1700, god. u Gospiću.
    Prema podacima iz 1915. god. Asančaići su živjeli u Gospiću, Perušiću, Kvartama (Perušić) i Ličkom Petrovom Selu. [40]
    Prema popisu 1930. god. živjeli su u Perušiću, Petrovom Selu i Gospiću. [20]
Asančajići u Slavoniji
    Prema popisu 1930. god. živjeli su u kotaru Brod. [20]

Asić
Porijeklo
Pripadaju starim stanovnicima Perušića. [20]
Pripadaju pokrštenim Turcima nakon oslobođenja Like od Turaka. [40]
Asići u Lici
Asići su 1700. god. živjeli u Gospiću.
    Prema podacima iz 1915. god. Asići su živjeli u Ličkom Novom. [40]
    Prema popisu 1930. god. živjeli su u Novom. [20]
Asići u Slavoniji
    Prema popisu 1930. god. živjeli su u kotaru Vinkovci. [20]

Ažić
O prezimenu
    Ažići su Bunjevci. [20]
    Prezime Ažić pojavljuje se u najranijim matičnim knjigama iz Svetog Jurja (s kraja 17. stoljeća) još u inačicama Ažijić i Adžić. Ažići žive u Turinskom Krču na sjevernom Velebitu. Danas (2005. g.) u Turinskom Krču živi 8 stanovnika: Ivan Ažić, njegova supruga Dragica Ažić, Ruža i Mićo Ažić s dvoje djece, te braća Darko i Milan Turina. (H. Knifić Schaps: Turinski Krč, graditeljsko nasljeđe...). Pogledajte slično prezime Adžić.
Ažići u Lici
    Prema podacima iz 1915. god. Ažići su živjeli u Krasnom, Lukovom (Sv. Juraj) i Senju. [40]
    Prema popisu iz 1930. god. Ažići su živjeli u Sv. Jurju. [20]
Ažići su 2008. g. živjeli u Krasnom, Lukovu i Senju. Najviše Ažića u proteklih sto godina rođeno je u Lukovu i Biljevinama kraj Senja, mjestima u kojima se svaki sedmi stanovnik prezivao Ažić.
Ažići u Slavoniji
Prema popisu iz 1930. god. Ažići iz okolice Jurjeva su živjeli u požeškom kotaru. [20]
Danas žive u Osijeku i Vinkovcima.

Ostalo u izradi

Izvori:
Dragocjeni su opisi Sebastijana Glavinića iz 1696. i Martina Brajkovića iz 1700. izdani oba u trećoj knjizi Lopašićevih Spomenika.

[7] Milan Kranjčević: Švica, Katedra Čakavskog sabora lpokrajine Gacke, Otočac 2003.
[10] Dr. Rudolf Horvat: Lika i Krbava, Povijesne slike, crtice i bilješke, svezak I. Opći dio, Zagreb 1941, izdanje Matice Hrvatske
[20] Stjepan Pavičić: Seobe i naselja u Lici, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1962. god.
[35] Nikola Tominac: Stajnica i okolica, Zavičajni klub Stajnica Zagreb, Zagreb 2004. god.
[40] Radoslav M. Grujić-Plemenski rječnik ličko-krbavske županije, 1917. god.
[62] Enver Ljubović: Ličko plemstvo i njegovo heraldičko znakovlje kao činjenice kulturnog naslijeđa i identiteta,
[72] Petar Šimunović-Naša prezimena, Matica Hrvatska, Zagreb 1985. god.
[119] Ljubica Gligorević: Ličani doseljenici na vinkovačko područje, Gradski muzej Vinkovci, 1999. god
[85] Vesna Kolić Klikić: KORDUNAŠI U NOVOGRADIŠKOM KRAJU, izvorni znanstveni članak, Gradski muzej u Novoj Gradišci, 2003. g.
[119] Ljubica Gligorević: Ličani doseljenici na vinkovačko područje, Gradski muzej Vinkovci, 1999. god
[121] Mirko Marković: O etnogenezi stanovništva Like, Zbornik za narodni život i običaje, knjiga 53, HAZU, Zagreb 1995.
[122] Marko Lovinčić: Doseljavanja su slavonska i staroslatinička sudbina, Kuchnik, pučki kalendar za 2008. god.
[123] Josip Butorac: Stanovništvo Požege i okolice 1700-1950, JAZU, Zagreb 1967. god.
[130] Lovinac - stanovništvo, web stranica Općine Lovinac

Ostali izvori:
[ost-01] Službene web stranice Grada Pleternice, www.pleternica.hr
[ost-02] Josip Fajdić: Ličani u Slavoniji & Vila Velebita Požega, Ličko zavičajno društvo "Vila Velebita" Požega, 2011.
[ost-03] Popis članova 2011. god., Zavičajna udruga Ličana "Vrilo mudrosti" Slavonski Brod
[ost-04] Milan Kranjčević: Kompolje, Katedra čakavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac 1998.
[ost-05] Zdravko Grčević: Lički Šor u Slavonskom Brodu, www.vrilo-mudrosti.hr
[b052] Vođinci u 20. stoljeću,


Prvi puta objavljeno u svibanju 2009. god. Nadopune su bile u studenom 2011. god. U listopadu 2013. god. povučen je prilog s interneta zbog dovršenja.
Izmjene:
Prezimena koja počimaju sa slovom A, rev. 0, 08.03.2014.
Priredio Zdravko Grčević

ZAVIČAJNA UDRUGA LIČANA "VRILO MUDROSTI" SLAVONSKI BROD      Glavni izbornik    Početak rubrike