LIČKE OBITELJI U OKOLICI SLAVONSKOG BRODA

      Kaže jedan slavonski bećarac "Slavonijo nek' ti bude dika što te naselila Lika". Namjera nam je sakupiti osnovne podatke o ličkim porodicama od one godine kada su doselili u Slavoniju, prvenstveno u Slavonski Brod i okolicu. Kako smo to zamislili možete vidjeti neke primjere na ovim stranicama. Po mogućnosti tekst bi trebalo poprati slikama, posebno onim iz Like pred seljenje u Slavoniju i one nakon doseljenja u Slavoniju, naravno ovisno o tome što je sačuvano. Molimo sve one koji žele nešto napisati o svojoj obitelji neka nam se jave.

      Točnije podatke o naseljavanju Broda i Brodskog posavlja postoje iz vremena nakon oslobađanja od Turaka, iza 1692. god. Najprije je izgradnja nove tvrđave (Festung) privukla puno ljudi različitih struka na ovo područje. Ličani u značajnijem broju dolaze krajem 19 st. i početkom 20. st. kao i nakon II svjetkog rata.

G
Grčevići
Grčevići (iz Otočca)
     Iz Otočca, dijela grada koji se zove Donja Dubrava, 1952. god. doselila je obitelj Grčević u Slavonski Brod. Supružnici su bili Mijo Grčević iz Otočca (rođ. 22.10.1909. u Otočcu - umro 22.02.1983. god. u Slavonskom Brodu) i Ruža (rođ. Kovačić iz Ličkog Lešća, dijela koji se zove Krakovac, rođ. 13.09.1913. god. u Ličkom Lešću - umrla 19.04.1998. god. u Slavonskom Brodu). Vjenčali su se u Otočcu 1943. god. S njima je došlo dvoje djece, Stjepan i Mandica. Zdravko je kasnije rođen u Slavonskom Brodu. Mijo i Ruža su bili pismeni a Ruža je završila ondašnju 4-godišnju školu, ali dalje se nije moglo zbog siromaštva. Prije udaje radila je kao kućna pomoćnica kod obitelji Zorić u Vrhovinama. Mijo je za vrijeme II svjetskog rata bio na prisilnom radu u Njemačkoj na nekoj farmi. Vrativši se u Liku bio je uključen u rad Narodno oslobodilačkog odbora.

Ruža Grčević, rođ. Kovačić prije udaje

Obitelj Grčević u Otočcu 1950. god., Mandica, Ruža, Mijo i Stjepan
     U Otočcu su živjeli na obiteljskom gospodarstvu koje nije moglo sve prehnraniti pa je izbor pao na obitelj Mije Grčevića da odseli. Ranije, 1947. ili 1948. god. u Slavoniju, selo Tomašance kraj Đakova vlakom bez voznog reda doselili su Kaja rođ. Kovačić iz Ličkog Lešća i suprug Ivan Pataran iz Kutereva sa sinom Tomicom. Ivan Pataran bio je partizan u 6. ličkoj a Kaja, kućanica, najstarija sestra Ruže Grčević, rođ. Kovačić. Osim njih dvije, imale su brata Nikolu Kovačića i još dvije setre Mandicu i Mariju. Sve sestre su napustile obiteljsku kuću i ostavile bratu Nikoli u Ličkom Lešću ukupno imanje. U Tomašancima su Patarani uselili u napuštenu njemačku kuću i bavili se zemljoradnjom. Ivan je radio u kudeljari nedaleko od selaa, a u Slavoniji se rodio i drugi sin Nikola.
     Pataranovi su sigurno bili izvor informacija o tome kako se živi u Slavoniji. Znalo se da u okolici Slavonskog Broda ima puno Ličana pa je obitelj M. Grčevića izabrala Brod za preseljenje, a postoji i tvornica Đuro Đaković koja treba radnika. Dolaskom u Brod, kupili su kuću u Brodskom Vinogorju, u predjelu Čaplja. Najgore je bilo za preživjeti te prve godine. Tada je krumpir, grah i ostale namirnice iz Tomašanaca dovezao zaprežnim kolima Ivan Pataran, kao pomoć obitelji u Brodu.
     Mijo se zaposlio u tvornici, ondašnjem Slavonskom partizanu koji je kasnije pripojen Đuri Đakoviću. Uz rad je učio i položio za kvalificiranog radnika. Stjepan, koji je završio osnovnu sedmogodišnju školu i polagao malu maturu u Otočcu, završio je za ljevača u Industrijskoj školi u Slavonskom Brodu, a kasnije i srednju ljevačku školu u Rijeci. Mandica se po završetku osnovne škole kod Križa u Brodskom brdu, upisala u Tehničku školu u Brodu.
     Život tada u Brodskom Brdu nije bio baš lagan. Na posao i u školu u Brod, dugo se išlo, autobusi su rijetko vozili. Posebno je bilo teško zimi kad zapadne snijeg. Poveliki vrt dao je skoro sve potrebno za život a kokoši, guske, krava, svinje i koze su osiguravale neophodno za život. Bilo je neusporedivo bolje nego u Lici. Nije im se sviđao život u Brodskom vinogorju samo zbog prometne izoliranosti od grada pa su odlučili prodati kuću i preseliti u grad. Posebno je Mandici bilo teško ići do škole u Brodu, iako je dobila i prvi bicikl.
     Proizvodnja hrane omogućila je nekakvu uštedu novaca pa su uštedjeli dovoljno za kupovinu kuće u Brodu. U listopadu 1961. god. obitelj je prodala kuću u Čaplji (kupio je Ćosić) i odselila u Brod. Najprije su stanovali 2 mjeseca kod ličke obitelji Brajković u Gortanovoj ulici (nedaleko od rampe u Osječkoj ulici). Brajkovići (Klara i Stipe) su nakon II svjetskog rata iz Ličkog Lešća doselili u Brod. Živjeli su od zemljoradnje a oranice su imali na mjestu gdje je danas Naselje A. Hebrang. Obitelj Grčević je zatim kupila kuću od Viktora Stojanovića, Hlišićeva 68 na Livadi. Uvjeti su sada bili drukčiji. Ruža, kućanica cijelog života, vodila je domaćinstvo i obrađivala nevelik vrt. Do posla i škole je sada bilo neuporedivo lakše doći. Stjepan je radio u Ljevaonici u Đuri Đaković a onda u Rijeci završio srednju tehničku ljevačku školu. Kasnije je otišao raditi u Švicarsku, ponovo se vratio u Brod i oženio nakon povratka. Mandica je postala strojarski tehničar, zaposlila se u Đuri Đakoviću Tvornici šinskih vozila. Zdravko je nakon osnovne škole završio srednju tehničku školu i postao elektro tehničar. Nakon toga je završio Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb, 1980. god. Radio je u Đuri Đakoviću Proizvodnja industrijeke opreme, a zatim u Lioru, najduže na poslovima specijaliste zavarivanja.
     Stjepan Grčević (rođ. u Otočcu 18.09.1938. god.) oženio je Maricu Vujnović iz Malina kraj Slavonskog Broda. Imaju sina Krešimira (rođ. 09.06.1982. god. u Slavonskom Brodu). Žive u Slavonskom Brodu a Krešimir je završio Pravni fakultet u Osijeku 2010. god..
     Mandica Hercog (rođ. Grčević u Otočcu 06.04.1944. god.) udana je za Stjepana Hercoga (strojarski tehničar). Imaju sinove Nenada Cvijovića (iz prvog braka) i Mladena Hercoga (rođ. 06.07.1973. god. u Slavonskom Brodu). Svi žive u Slavonskom Brodu. Mladen je postao inženjer elektronike na FER-u u Zagrebu. Radio je u Đuro Đaković Elektromontu a kasnije u Đuro Đaković Inženjeringu. Živi u Slavonskom Brodu.
     Nenad Cvijović (rođ. 12.04.1965. god. u Slavonskom Brodu) završio je bravarski zanat u Slavonskom Brodu. Oženio je Ivanu Brandt (strojarski tehničar) iz Slavonskog Broda i imaju sina Tonija (rođ. 28.02.1995. god.). Nenad je radio u Đuro Đaković Tvornici energetskih postrojenja, a kasnije je promjenio dosta firmi. Otvorili su kozmetički salon "Ivana" u Slavonskom Brodu. Živjeli su u Slavonskom Brodu, ali su se kasnije rastali.
     Zdravko Grčević (rođen 26.02.1954. god. u Slavonskom Brodu) oženio je Zvjezdanu Ćurković (liječnik specijalista opće medicine) i imaju kćer Mirnu Grčević (rođ. 15.02.1983. god. u Slavonskom Brodu). Mirna je nakon osnovne škole završila brodsku gimanziju pa kasnije postala prvostupnik ekonomije-menadžmenta na Visokm učilištu Vern u Zagrebu, 2008. god.

Mandica i Zdravko Grčević, 1958. god.

Ruža i Mijo Grčević, 1961. god. u Slavonskom Brodu
Zdravko, Ruža i Mandica Grčević, Klara Brajković (doselila iz Like nakon II svj. rata), 1961. god. u Slavonskom Brodu Gore s lijeva: Ivan Pataran iz Kutereva i gore s desna njegova supruga Kaja (rođ. Kovačić, sestra Ruže Grčević, rođ. Kovačić) doselili u Tomašance kraj Đakova 1947. god. Gore u sredini je Mijo Grčević. Dolje s lijeva, Strinica i Mata Grčević iz Otočca i Ruža Grčević, Otočac, 1973. god.

Marica i Stjepan Grčević, Slavonski Brod, 2006. god.

Mandica (rođ. Grčević) i Stjepan Hercog, Slavonski Brod, 2004. god.

Zvjezdna Grčević-Ćurković, Mirna i Zdravko Grčević, Slavonski Brod, 2006.

Krešo Grčević i Tome Jagodić, Ličko Lešće, 2006. god.

Ivana i Nenad Cvijović, Slavonski Brod, 2005.

Mladen Hercog i Toni Cvijović, Beč, 2006. god.

Povijest prezimena Grčević i Kovačić
     Da ne bi bilo zabune, dolje iznešeni podaci o povijesti prezimena Grčević i Kovačić ne znače da se to doista odnosi na prezimena iz našeg opisa obitelji jer nemamo porodično stablo. Ako netko ima neke druge podatke, molimo da nam pošalje.
    Grčevići žive danas diljem Hrvatske, npr.: Badljevina, Ciglenik, Donji Lapac, Ičići, Japaga, Kompolje, Garešnica, Gornje Vrhovine, Gornji Bogićevci, Gospić, Daruvar, Kompolje, Gradec Pokupski, Ličko Lešće, Lički Novi, Lužani, Otočac, Osijek, Pakrac, Pisarovina, Rakovica, Rovinj, Rijeka, Sinac, Slavonski Brod, Švica, Velika Mlaka, Topolovec Pisarovinski, Vrhovine, Šmrika, Zadar i Zagreb.
    Nakon oslobođenja Like od Turaka, Austrija je planski naseljavala Liku koja je bila većinom bez stanovništva. S Turcima se povuklo stanovništvo natrag u Bosnu, a koje su oni i doveli. Ostalo je starosjedilaca samo u Gackoj dolini. Ostao je i dio pravoslavnih Vaha koji su došli s Turcima. Pridošlice su Bunjevci iz Primorja, te Hrvati iz Gorskog Kotara i Pokuplja. Iz Pokuplja su došli Grčevići krajem 17. st. ili početkom 18. st. Grčevići su doselili u Otočac, Sinac, Švicu, Kompoljsko polje i Kompolje. Iz Pokuplja je doselilo preko 100 obitelji. Opširnije o doseljenicima iz Pokupskog u tekstu Naseljavanje Like nakon Turaka - doseljenici iz Pokuplja

    O povijesti prezimena Kovačić postoje podaci. Kovačići pripadaju starom rodu iz Novog Sela u Bužinama (Buška župa). Spominju se kao plemeniti ljudi u jednoj povijesnoj ispravi iz 1513. god. u svezi s omeđivanjem nekih posjeda u Novom Selu između Kasega i Humčana. Kovačića danas ima u Dalmaciji, najviše oko Omiša, a u Gackoj ovaj rod živi u Lešću. Nekoliko obitelji Kovačić živi u Saborskom, a ti su Kovačići najvjerojatnije doselili iz Čabra (Gorski kotar).
[izvor Enver Ljubović: Grbovi plemstva Like, Gacke i Krbave ]
     Kovačiće nalazimo u popisu iz 1700. god. u Smiljanu gdje su navedeni kao Hrvati doseljeni iz Velebitskog Primorja. U istom popisu nalazimo ih u Perušiću kao doseljenike Bunjevce.
Izvori: A. Mohorovičić, M.Marković: Zbornik za narodni život i običaje, Knjiga 53, HAZU, Zagreb 1995.
Stjepan Pavičić: Seobe i naselja u Lici, Izdavački zavod Jugoslavenske akademije Zagreb 1962. god.

Napisao Zdravko Grčević u svibnju 2008. god., nadopune u siječnju 2011. god.


ZAVIČAJNA UDRUGA LIČANA "VRILO MUDROSTI" SLAVONSKI BROD        Glavni izbornik    Početak rubrike