IZLETI U LIKU


2010. godina
IZLET U LIKU 2010. god.

Posjetili smo:    Brinje     Otočac     Ličko Lešće     Korenicu     Udbina     Sveti Rok

Izletnici na izvoru Vrilo mudrosti u Svetom Roku

BRINJE
    Početak izleta bio je u Brinju a naša rizničarka Kaja Knežević (rođ. Vučetić) koja je iz Lipica kraj Brinja, bila je naša "brinjska veza". Udruga je prvi puta na svojim izletima diljem Like u posjeti Brinju. Dočekali su nas zamjenik općinskog načelnika Joso Vuković (Kajin bratić) i pročelnica za društvene djelatnosti Ana Šebalj. Obišli smo frankopansku utvrdu Sokolac i kapelu, spomenik osloboditelju Like od Turaka - popu Mesiću, kameni most preko Gate i spomenik brinjskim minerima. Zatim su domaćini priredili druženje u Planinarskom domu uz zakusku i KUD Brinje. Ljepši početak je teško zamisliti. Susret pun emocija i prijateljstva. Nismo sve vidjeli u Brinju i doći ćemo opet. Ovaj posjet je sigurno još jedan početak druženja s divnim ljudima. Hvala svima i do skorog viđenja.

       Osim fotografija možete pogledati kratke filmove s izleta 2010. god. u rubrici Video arhiva


Kaja Knežević, rođ. Vučetić
Brinje sa Sokolca

Doček u Brinju

Lagani uspon do Sokolca

Obostrano snimanje

Dvorska kapela sv. Trojstva

Malo je ostalo od nekada moćne frankopanske utvrde Sokolac

Utvrda Sokolac 1869. god.

Naši domaćini u Brinju, Ana Šebalj i Joso Vuković

Izletnici slušaju 5 min. povijesti Sokolca

Obilazak kapele

I na stropu kapele ima zanimljivog za vidjeti

Treba i ovo snimiti

Kameni most sagrađen 1801. god.

Pop Marko Mesić, osloboditelj Like od Turaka rođen je u Brinju

Spomenik čuvenim brinjskim minerima

Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije

Druženje u Planinarskom domu

Doček

Slavonska košarica za domaćine

Zagrijavanje za pjesme

KUD Brinje
Hvala brinjacima, doći ćemo opet


    Tragovi naseljenosti ljudi u brinjskom kraju sežu u pradavna vremena što potvrđuju lokalitetu Humac Brinja i špilji Sinčić. Na području današnjeg Brinja nalazilo se naselje ilirskog plemena Japoda Monetij ( Monetium). U ranom novom vijeku brinjski je kraj pripadao župi Gacka. Ta je župa, zajedno sa župama Likom i Krbavom, u ranohrvatsko doba bila posebno područje koje se nalazilo pod upravom zajedničkog bana. Brinje se prvi put spominje 1343. godine, te je na prostoru Like, uz Modruš, bilo najvažnije sjedište knezova Krčkih Frankopana.
    Frankopani su na uzvišici usred mjesta podigli svoj tvrdi grad (spominje se od 1411. godine), kasnije poznat kao Sokolac. U njemu je npr. stolovao Anž VIII. Frankopan Brinjski. Hrvatsko-ugarski kralj Matijaš Korvin ustrojio je Senjsku kapetaniju kojoj je 1538. pripalo i Brinje. Tijekom velikih navala Osmanlija, Brinje je 1530. zapaljeno i opljačkano, ali se grad uspio obraniti i nikada Osmanlije nisu osvojili Brinje, iako je stanovništvo iz okolice Brinja napuštalo svoj rodni kraj i sklanjalo se na sigurnija mjesta.
    U Brinju svakako treba vidjeti Sokolac, spomenik nulte kategorije i jedan od najljepših spomenika srednjovjekovlja. U lipnju 2007. godine je u supstrukciji kapele u tvrđavi, otvorena je stalna izložba „Plemićki grad Sokolac“. Župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije sagradio je oko 1700. godine poznati branitelj i osloboditelj Like od Turaka pop Marko Mesić, rođeni Brinjak. Na ulazu u župnu crkvu nalazi se poprsje slavnog popa Marka Mesića. Kapela sv. Fabijana i Sebastijana je zaštićeni spomenik kulture nulte kategorije i jedan od najstarijih sakralnih objekata na području općine Brinje. Gotička građevina sa svetištem šiljastog oblika, Crkva sv. Vida potječe iz 14. stoljeća. Na Jozefinskoj cesti, u samom središtu Brinja, nalazi se kameni most preko potoka Gate-Jaruge koji je sagrađen 1801. god. U Brinju se nalazi i brončani spomenik brinjskom mineru, djelo akademskog kipara Koste Angelija Radovanija. Brinjski su mineri poznati kao graditelji mnogih cesta i tunela diljem Europe.
Pročitajte više o Brinju:
Općina Brinje
Zavičajni klub Brinje
Brinje OnLine
Fotografije Stjepan Hercog i Zdravko Grčević, 29.05.2010.

OTOČAC
    Iz Brinja smo došli u Otočac. Prema planu posjetili smo Muzej Gacke Otočac, koji je zavičajni muzej. Najveće zanimanje je bilo za japodsku zbirku. Neki od izletnika susreli su se s rodbinom kako je bilo u svim mjestima koja smo posjetili. Nismo se dugo zadržavali u Otočcu, što ne znači da nećemo doći opet.
29.05.2010. god.

    Otočac je drugi grad po veličini u Lici. Od 11 st.p.n.e ovdje je živjelo ilirsko pleme Japodi. Iz tog razdoblja sačuvani su tragovi materijalne kulture, nekropole i nastambe po spiljama u Lešću. Iz tog vremena sačuvana su utvrđenja japodskih naselja Avendo (Crkvina u Kompolju) i Arupium (Veliki i Mali Vital u Prozoru). 33 god.p.n.e. Japode pokoravaju Rimljani za čije vlasti je razvijan grad Arupium (Prozor), koji se je kao središnje naselje na podrucju današnje Gacke i Like nalazio na važnoj rimskoj cesti koja je vodila prema Grčkoj.     Prostor Gacke vezan je nastanak prve hrvatske države. Knez Borna je iz matične mu Gacke proširio svoju vlast na Dalmaciju i Liburniju, pa je nazivan po tadašnjoj europskoj velesili Franačkoj dux Guduscanorum, dux Dalmatiae atque Liburniae – knez Gačana, Dalmacije i Liburnije. Prvo spominjanje župe Gacka u povijesti potječe s pocetka 9. stoljeća (899. i 823. g.). Na poznatoj Baščanskoj ploči iz 1100. godine, prvi put se spominje ime Otočca, odnosno njegova crkva Sv. Mikute (Nikole). U 13. stoljeću župa Gacka se nalazi u vlasništvu krčkih knezova Frankopana. Dozvolom pape Pia II. u Otočcu je 1460. godine utemeljena biskupija, koja je trajala do 1535. god.
    Slavna prošlost Gacke i Otočca je obrana toga dijela Hrvatske od Turaka, ali i Europe kao predziđe krščanstva. Otočac Turci nisu nikada osvojili i u borbama u Gackoj su uvijek gubili bitke. Gacka i Otočac predani na upravljanje Krajiškoj upravi 1746. godine. Kratkotrajno su bili ovdje i Francuzi. 1844. godinu se u Otočcu organizira kazališni život. U Domovinskom ratu ni četnici, kao i Turci ranije, nisu osvojili Otočac. U Gackoj je ostalo starog stanovništva Like iz doba prije Turskih osvajanja i govori se čakavicom.
Prema popisu iz 2001. god. u Otočcu živjelo je 10.411 stanovnika, od toga 9.504 Hrvata. Ako ste u Otočcu vrijedi posjetiti utvrdu Forticu, zavičajni muzej, obići crkvu Presvetog trojstva i obići prelijepu okolicu grada s rijekom Gackom. Nažalost, danas nema nekih većih poduzeća u Otočcu.
Otočac 17st

LIČKO LEŠĆE
    Centralni dio ovogodišnjeg izleta bio je u Ličkom Lešću. Znali smo to još prije polaska. Puno puta je KUU Gacka bio na našim Ličkim večerima i prošaricama u Slav. Brodu. Bila je i naša udruga u posjeti u Lešću. Tako se razvilo prijateljstvo koje se njeguje obostrano. "Od svih Ličana u cijeloj Lici ovo su naši najdraži prijatelji ...", rekla je Zdenka Topolovac, predsjednica Zavičajne udruge "Vrilo mudrosti". Srdačna dobrodošlica s pjesmom i plesom ispred doma bilo je samo uvertira u slijedećih nekoliko ugodnih sati druženja uz razgovor, pjesmu i ples. Na stolu je bila lička janjetina, slavonska pečenka, vino i tko zna čega još. Tople riječi dobrodošlice uputila je predsjednica KUU Gacka Đurđa Orešković i velečasni Ivica Miškulin. Pjesme i svirke nije nedostajalo zahvaljujući KUU Gacka. Naravno da je pjevao Tome Jagodić, ali su i gosti dali svoj doprinos. Ovakvi trenuci druženja, priče i pjesama daju nam poticaj za nastavak njegovanja mosta prijateljstva između Like i Slavonije. Bili smo i na Tonkovića vrilu, ali je sve zasjenila vesela i predivna atmosfera u Domu. Hvala Vam dragi prijatelji iz Ličkog Lešća, bilo je nezaboravno i do skorog viđenja.

Da ne ostane sve na slikama, evo i dva video priloga:
1. Dobrodošlica - traje 4 min i veličina fajla je 18 Mb
2. Pjesma Zamislio stari sokol - traje 3,30 min i veličina fajla je 17 Mb


Prostorije KUU Gacka

Dobrodošlica ispred Doma

Uz pozdrave, pjesmu i zaplesalo se

Neumorno su svirali i pjevali

Najpoznatiji lički brkovi današnjice, Tome Jagodić

Pića nije nedostajalo

Dvije dame u nježnom zagrljaju

Kada je pjesma dobra

A može i ovako

Za uspomenu s predsjednicom


Bebe uvijek izazivaju izljeve nježnosti

Ličanke

Tople riječi dobrodošlice dvaju predsjednica

Vina mora biti

Pjesme nikad dosta

Kava za okrijepu

Veseli i raspjevani ženski privremeni zbor

Tome Jagodić u svom elementu

Treba to sve snimiti

Veselo je veselo

Došao je trenutak rastanka
Ispračaj

Kolo na kraju

Još samo jedna pjesma

Još opraštanja

DOVIĐENJA . . .
Fotografije Stjepan Hercog i Zdravko Grčević, tekst Zdravko Grčević, 29.05.2010.


lesce     Ličko Lešće je smješteno u Gackoj dolini a jedno od vrela Gacke, Tonkovića vrilo je u Lešću. Tragovi života potječu već iz mezolitika, a u nalazištu Pećini pronađeni su ostaci stari 12000 godina. Lešće je naseljeno u doba Japoda, Rimljana i u starohrvatsko doba. Iz rimskog razdoblja potječu dvije vapnenačke baze s tekstovima ispisanim u čast carevima Žaugustu i Trajanu. U središtu je sela barokna crkva Majke Božje od sv. Krunice (u narodu poznatije kao sv. Lozarija) iz 1700.g. U gornjem je Lešću crkvica sv. Franje iz 1721. godine, u čije je zidove ugrađeno kamenje s ruševina rimskog Arupiuma, a na kojima se mogu čitati fragmenti latinskih tekstova. Dolaskom Hrvata na ove prostore naseljavaju i Ličko Lešće gdje žive i dan danas.
    Kroz Ličko Lešće prolazi pruga i cesta Otočac-Gospić. U Lešću su tereni za sportski ribolov na pastrve. Tradicija je eksploatacija kamena pa je i danas u Lešću tvornica vapna. 1928 .godine pod okriljem Seljačke sloge osniva se tamburaško folklorna sekcija "Javor" te tradiciju njegovanja ličkog folklora u Gackoj dolini danas nastavlja KUU Gacka. Prema popisu stanovništva iz 2001. god. u Ličkom Lešću živio je 891 stanovnik.

KORENICA
    U Korenici nismo prvi puta. Zadnji puta smo bili 2006. god. Zahvaljujući ravnatelju Srednje škole "Plitvička jezera" Šimi Pavloviću, ponovo smo u Korenici gdje smo večerali i prespavali, te u jutro nastavili dalje. Kada smo 2006. god. bili u Korenici, obećali smo doći opet i održali smo obećanje. Isto tako Šima Pavlović posjeti nas u Brodu prilikom Ličke večeri. I tako se njeguju i održavaju prijateljstva što i je smisao udruge.
29.05.2010. god.

korenica     Korenica je nastala i razvila se podno srednjovjekovne starohrvatske utvrde Mrsinj, koja je neko vrijeme bila sjedište Krbavske biskupije. Poznato je da je hrvatski ban porazio Osmansku vojsku kod potoka Korenice oko 1500. godine.
    Korenica je jedan od primjera kako su nekad većinski Srbi progonili Hrvate, i to sve u Hrvatskoj. Do dolaska Turaka, u Korenici su većina bili Hrvati. Za vrijeme Turaka dosljeni su Vlasi a Austrija je nastavila naseljavanje pravoslavnih Vlaha, pa je tako 1991. god. u Korenici bilo 75% Srba. 1995. god. nakon Oluje i nestanka fantomske SAO krajine, većina Srba je organizirano odselila u Srbiju. Od 1940. god. pa do 1995. god. u Korenici nije boravio katolički župnik. Katoličku crkvu su partizani zapalili 1942. god. a nakon 1945. god. na istom mjestu sagradili zgradu šumarije.
    U zadnjoj srpskoj pobuni 1990. god., Korenički Srbi su uglavnom bili na strani četnika. Nakon 1995. god. u Korenicu su naseljeni prognani Hrvati iz Bosne. Nova crkva sagrađena je 2002. god. pa su nakon 60 god. zazvonila crkvena zvona. Prema popisu stanovništva iz 2001. god. naselje Korenica imalo je oko 3000 stanovnika od čega Hrvati broje oko 2600 stanovnika.
    Na kraju, spomenumo da se nedaleko od Korenice nalaze prelijepa Plitvička jezera.

UDBINA
    Udbina je mjesto u kojem isto nismo prvi puta. Bili smo tu 2006. god. zahvaljujući Tomi Alaru i njegovom restoranu "Robert". Slično kao u Korenici Šima Pavlović, ovdje je naš stari prijatelj Tomo Alar. Svi se sjetimo izleta u Liku 2006. god. kada smo kod Tome Alara proveli nezaboravno poslije podne i večer uz janjetinu i pjesme. Dođe Tomo u Brod na Ličku zabavu. I sada smo opet bili počašćeni pršutom, sirom i vinom. Planirali smo ostati kratko ali se neplanirano boravak odužio zbog manjeg kvara na autobusu. Opet nam je bilo ugodno. Uz malo vina pjesme i smijeha nije nedostajalo. Naše veze mogle bi biti još čvršće kako je zabilježeno na video prilogu. Veliko hvala Tomi Alaru i osoblju restorana "Robert" na ugodno provedenom vremenu. Do viđenja i doći ćemo opet
    Posjetili smo najprije Crkvu hrvatskih mučenika koja je u poodmakloj fazi izgradnje.

Video prilog:
Udbina 2010 - traje 4,30 min i veličina fajla je 21 Mb

U restoranu "Robert" kod Tome Alara
30.05.2010.

udbina     Povijesno ime Krbava u najužem smislu označavalo je nekadašnje srednjovjekovno naselje i biskupski grad. Taj srednjovjekovni hrvatski i biskupski grad pri kraju srednjega vijeka i na početku stoljetnih protuturskih obrambenih ratova propada i nasljeđuje ga mlađe naselje, Udbina, koje nije izgrađeno na istom mjestu, jer je njegov nastanak uvjetovala nova obrambena utvrda, podignuta na boljem strateškom položaju.
    Isprava iz 1045. godine spominje Krbavu kao župu koja potpada pod crkvenu vlast splitskoga biskupa. Krbava pak kao srednjovjekovno naselje, na Splitskom crkvenom saboru održanom 1185. godine, biva izabrana i određena za sjedište novoutemeljene biskupije, koja po njoj dobiva ime Krbavska biskupija. Konačnu sudbinu i kraj srednjovjekovnoga života u Krbavi označava bula pape Pija II. kojom je on 4. lipnja 1460. godine i službeno prenio biskupsku stolicu iz Krbave u sigurniji i bolje utvrđeni frankopanski grad Modruš, a sve zbog turskih osvajanja.
    Na Krbavskom polju 1493. god. odigrala se Krbavska bitka u kojoj su Turci strahovito porazili hrvatsku vojsku te im je bio otvoren put u Liku i na sjever Hrvatske. Do Krbavske bitke 1493. Lika je bila napučena i u njoj je cvjetao kulturni i gospodarski život. Turska osvajanja bila su pogubna za ukupni život u cijeloj Lici. Slijedio je najmračniji dio povijesti Like ispunjen samo ratovima.
    Udbina se nalazi negdje ne sredini puta s krajnjeg juga na krajnji sjever Hrvatske. Današnji gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović pokrenuo je na Udbini, mjestu hrvatskih tragedija, izgradnju crkve koja će svjedočiti o hrvatskim žrtvama i mučeništvu.
SVETI ROK
    Najprije smo ručali u Ličkom Cerju, u novootvorenom restoranu Lika. Nisu članovi naše udruge u Sv. Roku prvi puta. Obišli smo crkvu, mjesno groblje, i nije teško pogoditi, izvor Vrilo mudrosti. Naša predsjednica Zdenka Topolovac (rođ. Šulentić) je iz Sv. Roka, prema njenim riječima "najljepšeg mjesta na svijetu". Izvor Vrilo mudrosti je kultno mjesto za našu drugu jer i ona nosi isto ime. Tako smo "mudriji" u Sv. Roku završili dvodnevno putovanje Likom i polako ali sigurno se vratili u naš Slavonski Brod.
    Prema reakcijama izletnika, bilo je dobro. Već sada ima prijedloga koja mjesta bi mogli posjetiti idući puta. Zahvalni smo na prijemu kod naših novih prijatelja u Brinju, druženju se s prijateljima u Ličkom Lešću, hvala Šimi Pavloviću na pomoći za smještaj u Korenici i divnim trenucima u restoranu "Robert" kod Tome Alara. Tko ne bi poželio ići opet na izlet i upoznavati nove ljude, obilaziti neka druga mjesta, susresti se s rodbinom i starim prijateljima.


Svetoročki zet Pero Topolovac se "mudro" odmarao dok smo mi ostali krenuli po malo mudrosti do Vrila mudrosti

Kultno mjesto za ZUL "Vrilo mudrosti" - izvor Vrilo mudrosti

"Vrlo mudra" zbirka putokaza u Sv. Roku a mi smo trebali ići na autocestu

Članovi udruge "Vrilo mudrosti" na Vrilu mudrosti. Sve pršti od mudrosti

Vrilo mudrosti     Lovinačko područje, odlaskom turaka 1689. godine, bilo je potpuno raseljeno i pusto. Ponovno naseljavanje organizira pop Marko Mesić. Od 1691. do 1712. godine lovinački kraj nastanjuju potpuno drugi stanovnici, a u Sv. Rok su doselili Bunjevci. Današnje stanovništvo općine Lovinac čine katolički Hrvati – Bunjevci, pravoslavni Srbi i nešto Roma. Kroz Sv. Rok i Lovinac prolazi čuvena Alanska cesta koja preko Velebita vodi u Dalmaciju. Nekada, prije izgradnje željeznice, Alanskom cestom vozila je Lička diližansa.
    Prvi poštanski ured u lovinačkom kraju otvoren je u Ličkom Cerju 1789. godine, no radi važnosti Alanske ceste, premješten je 1832. u Sveti Rok. U Domovinskom ratu iz Lovinačkog kraja su bili protjerani Hrvati od strane četnika.
    U centru Sv. Roka je izvor vode Vrilo mudrosti po kojem je i naša udruga dobila ime. O tome kako je izvor dobio baš ime Vrilo mudrosti ima nekoliko "istinitih" legendi.
    Jedna od najčešćih je i priča o vitezu koji se „napi vode gdje jabuke u nju padaju, odmori se i pobi Turke”. Legenda kaže da se neznani vitez odmarao i pio vodu na izvoru u Sv.Roku koji ljudi prozvaše Vrilo mudrosti, smatrajući ga središtem svijeta, a ljude koji tu vodu piju - mudrima.
    Druga priča kaže kako je vrelo uredio neimenovani austrijski inženjer 1830. i 1831. god. koji je tada radio na izgradnji ceste preko Velebita. Svoje djelo je poklonio Sv. Roku i u znak zahvalnosti i ljubavi prema jednoj svetoročanki koja ga je zadivila mudrošću i dobro pripremljenom hranom.
    Znamo još za dvije priče o Vrilu mudrosti ... ali ispričati ćemo ih na izletu iduće godine.

OSNOVNO O PUTU
- polazak je u subotu, 29.10.2010. god. u 5,00 sati u jutri ispred robne kuće Kaufland (ul. Petra Svačića) u Slavonskom Brodu
- povratak je planiran u nedjelju 30.05.2010. god., oko 18,00 sati polazak iz Sv. Roka. Planirani povratak u Brod je oko 23,00 sati na večer
- na izlet se ide jednim autobusom koji ima 50 mjesta (klima, WC, video)
- prednost prijave za izlet imaju članovi Zavičajne udruge Ličana "Vrilo mudrosti" (oni s plačenom članarinom za 2010. god.)
- prijave za izlet su kod Kaje Knežević do 24.05.2010. god., tel. 250-281, mob. 091 782-6813.
- cijena po osobi je 300,00 kn a novac treba uplatiti kod Kaje Knežević do 24.05.2010.
- u cijenu je uključen prevoz autobusom, spavanje u Korenici s večerom i doručkom
- udruga će osigurati pečenku i vino za ručak u Ličkom Lešću. KUU Gacka će prirediti nešto za ručak (vjerojatno juha i janjetina). Izletnici mogu ponijeti nešto ako hoće.
- udruga će platiti ručak u Ličkom Cerju u restoranu Lika (piće nije uključeno)
- u cijenu izleta nije uključena ulaznica za obilazak Cerovačkih pećina (40 kn)
PRVI DAN 29.05. - PLAN IZLETA
  • Brinje 9,00-11,00 sati
  •     Posjet tvrđavi Sokolac, obilazak kapele sv. Trojstva i spomenika Marku Mesiću, kamenog mosta na Jozefinskoj cesti iz 1801. god., spomenik mineru, obilazak groblja itd. Domaćini u Brinju će prirediti mali domjenak sa švedskim stolom a malo će nas zabavljati i KUD iz Brinja.     Opširnije
  • Otočac 12,00-14,00 sati
  •     Posjet Muzeju Gacke koji ima postavu o Japodima. Kratka šetnja gradom i susret s starim prijateljima.     Opširnije
  • Ličko Lešće, dom KUU Gacka, 15,00-18,00 sati
  •     U Ličkom Lešću planiran je ručak u domu, prostorijama KUU Gacka, inače naših starih prijatelja. Udruga će osigurati vino i pečenku. Domaćini će prirediti također nešto za objed (juha i janjetina). Tu bi nam se trebao pridružiti stari prijatelj Karlo Starčević. Druženje s prijateljima iz KUU Gacka iz Ličkog Lešća.     Opširnije
  • Korenica, 19,00 sati
  •     Dolazak u Korenicu, smještaj u sobe, večera te druženje se našim prijateljima iz Like. Biti će i pjesme. Trebao bi nam se pridružiti Tomo Alar iz Udbine.    Opširnije
    DRUGI DAN 30.05. - PLAN IZLETA
  • Korenica, 8,00 sati doručak
  •     Doručak i polazak u 9,00 sati.
  • Udbina, 9,30 -10,30 sati
  •     Obilazak crkve Hrvatskih mučenika na Udbini.    Opširnije
  • Udbina, 11,00 -12,0 sati
  •     Kava u restoranu kod Tome Alara i kupovina domaćeg sira.
  • Ličko Cerje, 15,00 -16,30 sati
  •     Ručak u Ličkom Cerju u restoranu Lika, kod Marka Balena
  • Obilazak Svetog Roka i oko 18,00 sati - polazak u Slav. Brod
  • Posjet izvoru Vrilo mudrosti, groblju i crkvi    Opširnije
    ZAVIČAJNA UDRUGA LIČANA "VRILO MUDROSTI" SLAVONSKI BROD        Glavni izbornik    Početak rubrike