IZLETI U LIKU


IZLET U LIKU, 23. i 24.05. 2009. godina
Skupna Krasno
Za uspomenu iz Krasna

natpis     Za izlet je vladalo iznimno veliko zanimanje pa je autobus bio pun. Možda ovakve izlete najbolje opisuje natpis na majici naše Anice Živković. I tako je autobus krenio oko 5 sati u subotu put Like
u autobusu
U autobusu
zagrijavanje
Zagrijavanje za ono što slijedi


       Osim fotografija možete pogledati kratke filmove s izleta 2009. god. u rubrici Video arhiva


POSJETILI SMO:      Ogulin     Modruš     Melnice     Senj     Krasno     Kuterevo

OGULIN
    Prema planu puta, nakon predaha na Ježevu, prva mjesto koje smo posjetili bio je Ogulin. Ogulinsko područje je prelaz između Like i Gorskog Kotara, nije ni Lika ni Gorski Kotar, ali se može reći kako ima malo jače obilježje Like. Zemljopisna granica Like u tom području je Modruš, Klek i Krpel tako da je Ogulin zemljopisno u Lici. Sve nam je to objasnila gđa. Ankica Puškarić, direktorica Turističkog ureda u Ogulinu. Još više o povijesti ogulinskog kraja saznali smo od kustosa Zavičajnog muzeja Zdravka Puškarića. Poveznica Slavonskog Broda i Ogulina je što je Ivana Brlić Mažuranić rođena u Ogulinu a nakon udaje živjela u onda Brodu na Savi gdje je napisala najljepše hrvatske bajke.
Ankica Puškarić
Ankica Puškarić, direktorica Turističkog ureda u Ogulinu
Zdravko Puškarić
    Zdravko Puškarić, kustos Zavičajnog muzeja u Ogulinu
Klek
Klek, kolijevka hrvatskog alpinizma
Ankica Puškarić
    Kaštel gdje je smješten Zavičajni muzej
Muzej
Šetnja muzejom
Ogulin-muzej
Šetnja muzejom
Ogulin-muzejj
Šetnja muzejom
Ogulin-muzej
Šetnja muzejom
Ogulin-muzejj
Šetnja muzejom
Ogulin-muzej
Ivana Brlić-Mažuranić
Ogulin-muzejj
Ivana Brlić-Mažuranić
Ogulin-muzej
Šetnja muzejom
Glavni izbornik     Sadržaj rubrike

Nakon razgledanja muzeja i Ogulina, odvezli smo se do jezera Sabljaki. Za vrijeme vožnje autobusom, jedna Ana nam je bila turistički vodić. No, kasnije smo saznali da je ona ustvari "vještica". Brrrrr!! Sve o vješticama, pa i više od toga, objasnio nam je ceremonijal majstor umjetničkog imena, Miro Dragomije. Atrakcija je nezaobilazno "polaganje vozačkog" ispita na metli.
Sabljaki
Jezero i izletište Sabljaki podno Kleka kraj Ogulina
Sabljaki
Ceremonijal majstor Miro Dragomije
Sabljaki
Coprnjica
Sabljaki
Upute za polaganje ispita
Sabljaki
Vozačka
Sabljaki
Vozačka
Sabljaki
"Letenje" na metli
Sabljaki
"Letenje" na metli
Sabljaki
"Letenje" na metli
Sabljaki
"Letenje" na metli
Sabljaki
"Letenje" na metli
Sabljaki
"Letenje" na metli
Sabljaki
"Letenje" na metli
Sabljaki
"Letenje" na metli
Sabljaki
"Letenje" na metli
Sabljaki
"Letenje" na metli
Sabljaki
"Letenje" na metli
Sabljaki
"Letenje" na metli
Sabljaki
"Letenje" na metli
Sabljaki
"Letenje" na metli
Tekst i fotografije Zdravko Grčević


    Spomen na Ogulin vezan je za 1500. godinu i ime jednog od najslavnijih članova obitelji Frankopan, kneza Bernardina Frankopana , koji je nakon što su Turci 1493. godine opustošili Modruš, dao izgraditi novu utvrdu - kaštel Ogulin. Već 1553. godine Ogulin je dospio u kraljevske ruke i do 1570. godine imao posadu od samo nekoliko vojnika. Ogulin je tako dobio vojnu posadu prije Siska i Karlovca.
    Narod je u prošlosti ogulinsku utvrdu, tj. Frankopanski kaštel zvao Đulin grad ili Zulum grad, odnosno Julin grad, povezujući ime grada uz legendu o djevojci Đuli, Juli ili Zulejki koja se zbog nesretne ljubavi bacila u ponor rijeke Dobre.
Klek
    To je sigurno naša najpoznatija planina kako zbog svog zanimljivog izgleda tako i zbog 200 m visoke stijene koja je pozivala penjače. To je šumoviti greben dug gotovo 4 km iz kojeg se uzdiže ogromna kamena gromada s jednog i dvije kamene glave nazvane Klečice, s drugog njegovog kraja. Pripada masivu Velike Kapele Kapele. Klek je kolijevka hrvatskog alpinizma. Svojim oblikom i gorostasnim izgledom Klek je oduvijek bio inspiracija narodnoj mašti, pa su za njega vezane mnoge stravične priče i legende, kao legenda o vješticama.
Glavni izbornik     Sadržaj rubrike

MODRUŠ
    U Modruš smo stigli iz Ogulina, 23.05.2009. god. u sklopu dvodnevnog izleta u Liku. Dočekao nas je prema prethodonom dogovoru Zvonko Trdić, predsjednik Katedre Čakavskog sabora Modruše. Osnovni zadatak udruge je nastojanje dati Modrušu mjesto u hrvatskoj povijesti koje mu pripada. U zanimljivom kratkom izlaganju naš nam je domaćin pojasnio povijest Modruše. Neki od nas su tako prvi puta čuli nešto detaljnije o ovom dijelu naše zaboravljene povijesti. Do ostataka utvrde Tržan na vrhu brda koje dominira okolinom, nismo se penjali. Nakon sata povijesti, prošetali smo se do mjesta gdje je za nas priređena prodaja sira i rakije.
    Na kraju možemo reći kako nam je bilo drago upoznati se s Modrušem jer on to zaslužuje i pomognimo širenju istine o povijesnom Modrušu.
Modruš
Ruševine najvažnijeg srednjovjekovnog hrvatskog grada
Modruš
Modruš je danas malo selo
Modruš
Modruš
Modruš
Crkva u Modrušu
Modruš
Zvonko Trdić, predsjednik Katedre Čakavskog sabora Modruše
Modruš
Zvonko Trdić, naš domaćin u Modruši
Modruš
Crkva u Modrušu
Modruš
Predsjednica udruge Zdenka Topolovac i Zvonko Trdić
Modruš
Šetnja Modrušem
Modruš
Zbornik
Modruš
Tekst i fotografije Zdravko Grčević

    Prošlost Modruša bila je mnogo slavnija i značajnija od njegove današnjice. Uz grad Modruš i modruške događaje vezana je povijest uže i šire njegove okolice. Kroz cijelo hrvatsko srednjovjekovlje, sve do turskih ratova, Modruš je bio najveći i najznačajniji grad na putu između Zagreba i Senja, a »Modruški put« bila je najvažnija prometnica koja je spajala sjevernu Hrvatsku s Jadranskim morem. Bilo je to tako i prije dolaska i naseljavanja Hrvata, u vrijeme ranog doba hrvatske srednjovjekovne povijesti, u vrijeme razvijenog feudalizma, pa sve do najnovijega doba hrvatske suvremenosti.
    Jugoslavenska historiografija nakon II. svjetskog rata suspendirala je izvornu važnost Modruša u hrvatskoj povijesti. Zato nije ni čudno što je on danas nepoznat i što se ne spominje u povijesnim udžbenicima. Inače, modruško naselje su u tome ratu do temelja spalili partizani iz susjednih mjesta da bi to poslije pretvorili u sablasni pripjev: „Ovaj tvrdi grad oslobodile su jedinice XIII. Primorsko-goranske divizije u ljeto 1942. godine“ .
    Modruš je danas malo selo s oko 600 stanovnika i dvjestotinjak kućanstava, sa župnom crkvom, ostacima raznih građevina i tvrđave na brijegu. Tako danas npr. branič kuli u potpunosti nedostaje jedan vanjski zid, koji se odronio zajedno sa stijenom na kojoj je bio podignut. Prema ustrojstvu Republike Hrvatske, Modruš je dio općine Josipdol u Karlovačkoj županiji, a prema ustrojstvu Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj, župa u ogulinskom dekanatu Gospićko-senjske biskupije.
    Modruška tvrđava već niz godina propada i može se smatrati jednim od najugroženijih spomenika hrvatske kulture. Ako se ubrzo ne priđe konzervaciji i zaštiti, od njegovih će preostalih zidina, ističu stručnjaci, ostati samo arheološki ostaci, neistraženi, nesačuvani i zaboravljeni. Kako nas u svojoj knjizi Velika župa Modruš upozorava Mile Magdić „još se i danas (1942.) vide ruševine grada koje zub vremena sve više mrvi; kamen po kamen otpada i kotrlja se velikom brzinom prema podnožju brijega“. I nastavlja: „Još koji čas, pa će nestati i tih ruševina nekad znatnog i važnog grada, kao što su nestali toliki drugi stari hrvatski gradovi“.
Opširnije o povijesti Modruša možete pročitati ovdje.
Glavni izbornik     Sadržaj rubrike

SA LUKOM KATALINIĆEM U MELNICAMA
    Na našem izletu u Liku 23.05.2009. god., na putu od Modruša do Senja, stali smo u Melnicama na Velebitu. Iz Melnica je naš član Udruge Luka Katalinić. Autobus je stao pred njegovom kućom, gdje smo malo pojeli, popili, zapjevali i nastavili put Senja. Luku, a i sve nas, dočekao je njegov brat koji živi u kući nasuprot Lukinoj. Hvala Luki koji nas je sve počastio a svakako se i njemu ispunila želja da sa svojim Ličanima iz Slavonije stane kod svoje kuće. Iz zbog ovakvih emocijama nabijenih trenutaka vrijedi ići na izlet u Liku. Samo da je više vremena...
Senj
Melnice
Senj
Pozdrav braće
Senj
Razgovor
Senj
U hladu ispred kuće
Senj
Pred kućom Luke Katalinića
Senj
Malo vina za osvježenje
Senj
Neizbježna pjesma
Senj
Najbolje je u hladovini
Tekst i fotografije Zdravko Grčević
SENJ
    U Senj smo stigli iz Modruša i Melnica, u subotu po podne, 23.05.2009. god. Najprije smo naišli na svatove iz Ličkog Lešće i među njima naše stare prijatelje, Tomu Jagodića, njegovu suprugu Marijanu i ostale. Svatovi su otišli svojim putem, a mi u Gradski muzej Senj i posjet kuli Nehaj.
Senj
Senj
Senj
Prijatelji iz Ličkog Lešća
Senj
Marijana Jagodić
Senj
Tome Jagodić
Senj
Kustosica Gradskog muzeja u Senju
Senj
Neizbježni Rimljani
Senj
Posebno je zanimljiv dio postave o Bunjevcima
Senj
Bunjevka
Senj
Bunjevac


    2007. god. Gradski muzej Senja i Subotice organizirali su izložbu Bunjevci na senjskom području. Donosimo katalog izložbe. Dio naših članova udruge "Vrilo mudrosti" su porjeklom Bunjevci. Poznato je da su dio Like nakon oslobođenja od Turaka naselili Bunjevci iz senjskog područja. Opširnije o Bunjevcima možete pročitati ovdje.

Senj

Senj

Senj

Senj

Senj

Senj

Glavni izbornik     Sadržaj rubrike

    Nakon obilaska muzeja u Senju, otišli smo u obilazak kule Nehaj, koja i danas s uzvisine čuva Senj. Od našeg vodića saznali smo puno zanimljivih podataka a i imali smo što i vidjeti. Naš foto aparat je nešto i zabilježio pa pogledajte..
Nehaj
Kula Nehaj
Nehaj
Nehaj
Vodić
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Slušanje našeg vodića u hladovini kule
Nehaj
Zidovi su debeli i 3 m
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Nehaj
Snimio Zdravko Grčević
Glavni izbornik     Sadržaj rubrike

    Grad Senj staro je naselje utemeljeno pred više od 3000 godina na brdu Kuk, istočno od današnjeg Senja. U prapovijesno vrijeme ispod utvrđenog naselja, na utoku bujice u dugi zaljev, nalazilo se sidrište i trgovište na kojemu se obavljala razmjena dobara između stanovnika iz unutrašnjosti, otočana i primoraca. Zbog porasta važnosti trgovišta, stanovništvo gradine postupno se spuštalo u podnožje i osnovalo novo naselje koje se prvi put spominje u IV. st. pr. Kr. u Periplusu grčkog moreplovaca Pseudoskilaka pod imenom Attienites.
    Sredinom II. st. pr. Kr. u ove krajeve dolaze Rimljani i postupno preuzimaju kontrolu nad gradom koji se u njihovo vrijeme naziva Senia. Iz Senije kreću na ratne pohode protiv Japoda i ostalih buntovnih ilirskih plemena u zaleđu. Oni su nastavili izgrađivati grad, posebice od sredine I. st. p. Kr. pa do IV. st. U vrijeme njihove vladavine Senia je postala glavno trgovačko, prometno i kulturno središte ovog dijela jadranske obale. Izgrađeni su: gradska vijećnica, vodovod, terme (kupališta), hramovi (posvećeni bogovima Dijani, Magni Mater/Kibeli i Liberu) i drugi objekti, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi kamenih spomenika, skulptura božanstava, arhitekture i groblja pronađenih na ovom području.
    Na antičkim ruševinama Hrvati u srednjem vijeku podižu novi grad koji u svom imenu čuva tradicije antičke Senije, tj. današnji Senj. O povijesti hrvatskoga Senja u prvim stoljećima poslije dolaska Hrvata gotovo da i nema podataka. Centar srednjovjekovne hrvatske države bio je južnije (u današnjoj Dalmaciji), pa Senj gubi značaj prometnog i trgovačkog središta. Tek sredinom XII. st. grad se opet spominje u pisanim vrelima. Tada je zbog promjene geopolitičkih odnosa i pomicanja središta države prema unutrašnjosti Senj ponovno dobio na važnosti. Godine 1169. osniva se biskupija, što ukazuje na značenje i važnost grada. Od godine 1184. grad pripada viteškom redu templara u čijem će posjedu ostati do 70-ih godina XIII. st. Poslije templara preuzimaju ga knezovi krčki, kasnije nazvani Frankopani (Frankapani), pod čijom će upravom obnoviti stari sjaj. Ponovno se razvija trgovina i raste značaj senjskoga prometnog pravca i luke. Gospodarski napredak stvorio je osnovu za izgradnju grada, brojnih crkava i samostana u gradu i okolici.
    Sredinom XV. st., u grad ulazi vojna posada Ugarsko - hrvatskog kralja Matije Korvina. Godine 1469. Senj će postati središte Senjske kapetanije koja je osnovana radi sve bliže osmanlijske opasnosti, ali i zbog obrane od ekspanzionističke politike Venecije. Osmanlijski ratni pohodi na ovo područje osobito su se intenzivirali u prvoj polovici XVI. st. kada je kraj oko Senja posve opustio, a sam grad postao utočište brojnim izbjeglicama s okupiranih područja. Od izbjeglica se formiraju vojne postrojbe, znameniti senjski uskoci, koji će do početka 20-ih godina XVII. st. uspješno braniti Senj i nanositi teške gubitke vojskama Osmanskoga Carstva i Venecije. Još o uskocima pročitajte ovdje. Za potrebe obrane na brdu Trbušnjak 1558. godine završena je izgradnja tvrđave Nehaj u koju je bila smještena uskočka posada. Zbog junačkog otpora višestruko jačem neprijatelju ovi su hrabri borci ušli u legendu i narodnu pjesmu, a zbog novonastalih političkih prilika u XVII. st. postali su smetnja i opasnost za novu, miroljubiviju politiku Habsburške Monarhije prema Osmanskom Carstvu i Veneciji, te su bili raseljeni po ostalim hrvatskim krajevima.
    Izgradnja željezničke pruge Karlovac - Rijeka (1873.) koja je zaobišla Senj imala je pogubne posljedice za gospodarstvo i trgovački značaj grada. Promet u luci je veoma smanjen, a roba je skrenula prema Trstu i Rijeci koji su željezničkim vezama bili povezani sa zaleđem. Uloga Senja svedena je na izvoznu luku za drvo iz šire okolice. Izostanak gospodarskog prosperiteta i marginaliziranje senjskoga prometnog pravca negativno su djelovali na sve ostale vidove života u gradu i široj okolici, tako da već krajem XIX. st. dolazi do odljeva kapitala i stanovništva. To će se u XX. st. intenzivirati, posebice nakon svršetka Drugog svjetskog rata, kada se gospodarskim razlozima pridružuju i politički. U Drugom svjetskom ratu stara gradska jezgra je znatno oštećena u bombardiranjima pri čemu je nestao veliki dio izuzetno vrijedne kulturne baštine. No, dosta se spomenika i sačuvalo, što Senj danas čini zanimljivim za domaće i strane posjetitelje.

Što se može vidjeti u Senju
    Gradski muzej Senj nalazi se u palači obitelji Vukasović koja je bila jedna od najuglednijih i najutjecajnijih senjskih plemićkih obitelji. Palača je građena u XIV./XV. st. u gotičko - renesansnom stilu i vrhunski je objekt profane arhitekture. Muzej je utemeljen 7. svibnja 1962. godine kao kulturna i znanstvena ustanova čija je zadaća skupljanje, čuvanje, sređivanje, proučavanje, obrađivanje, prezentiranje i objavljivanje muzejske i povijesno - kulturne građe.
    Tvrđava Nehaj, simbol grada Senja, sagrađena je 1558. godine pod nadzorom kapetana i generala hrvatske Vojne krajine Ivana Lenkovića i kapetana Herbarta VIII. Auersperga Turjaškog. Sazidana je od materijala razrušenih crkava, samostana i kuća prvotno smještenih izvan gradskih zidina. U tvrđavi Nehaj postavljena je zbirka Senjski uskoci i Senjska primorska kapetanija, stalne izložbe Senjske crkve kroz povijest i Gradski i plemićki grbovi Senja. Tvrđavom upravlja Gradski muzej Senj.
    Biskupijski i kaptolski arhiv. Do godine 1970. u Senju se vodio arhiv Senjske biskupije od njenog osnutka, a Modruške ili krbavske od godine 1617., tj. od kada upravu vrše senjski biskupi. Neovisno od arhiva biskupije vodio se i arhiv Stolnog kaptola senjskog. Oba arhiva pretrpjela su tijekom vremena velike gubitke (osobito u Drugom svjetskom ratu), pa danas možemo govoriti samo o njihovim ostacima, ali su i oni vrijedni.
    Biskupijska knjižnica. Ova knjižnica formirana je kao jedna cjelina nakon utemeljenja Riječko - senjske nadbiskupije 1969. godine. Nastala je od mnogih starijih knjižnica: biskupijske, kaptolske, sjemenišne, knjižnice zavoda Ožegovićianum, gimnazijske i donacijom djela knjižnice privatnog odgojnog zavoda Palestra. Knjižni fond je različite starosti u rasponu od godine 1472. do god. 1971. Obrađuje sva područja ljudske djelatnosti s posebnim težištem na teologiji i društvenim znanostima.
    Stalna izložba crkvene umjetnosti. Godine 1987. uz pomoć grada Senja utemeljena je Stalna izložba crkvene umjetnosti. Izložba obuhvaća izabrane izloške iz riznice senjske katedrale, arhiva i biskupijske knjižnice. Na njoj su prezentirani ostaci spomeničkog blaga ostalih senjskih crkava, ključevi grada Klisa, salonsko pokućstvo iz vremena biskupa Ožegovića u empir stilu, portreti senjsko - modruških biskupa i liturgijsko posuđe.
Glavni izbornik     Sadržaj rubrike

VEČER U SENJU
    Prvi dan izleta u Liku, 23.05.2009. je iza nas. Za spavanje smo odabrali hotel Art u Senju. Dan je bio dosta naporan pa je razumljivo opuštanje uz večeru, šetnju rivom i pjesmu.
Večera u Senju
Slijede slike s večere u Senju
Večera u Senju
Večera u Senju
Večera u Senju Večera u Senju
Večera u Senju Večera u Senju
Večera u Senju Večera u Senju
Večera u Senju Večera u Senju
Večera u Senju Večera u Senju
Večera u Senju Večera u Senju
Večera u Senju Večera u Senju
Večera u Senju Večera u Senju
Večera u Senju Večera u Senju
Večera u Senju Večera u Senju
Nakon večere druženje uz harmoniku i pjesme Privremene pjevačke grupe "Vrilo mudrosti"
Večera u Senju Večera u Senju
Večera u Senju Večera u Senju
Na rivi u Senju"
Večera u Senju Večera u Senju
Večera u Senju Večera u Senju
Tekst i fotografije Zdravko Grčević

POSJETILI SMO:      Ogulin     Modruš     Melnice     Senj     Krasno     Kuterevo

ZAVIČAJNA UDRUGA LIČANA "VRILO MUDROSTI" SLAVONSKI BROD        Glavni izbornik    Početak rubrike