IZLETI U LIKU


IZLET U LIKU 2012. god.
- posvećeno Velebitu -

Velebit


Detaljnije o boravku u Baškim Oštarijama:
  • O Baškim Oštarijama
  • Šetnja visoravni Stupačinovo
  • Od visoravni Stupačinovo do Ljubičkog brda
  • Uspon na Kizu
  • Ručak u Baškim Oštarijama
  • Velebitske ceste - poveznice Like i Jadrana
  • Poučne staze - Terezijana
  • Fontana
  • Kubus - kamena kocka


  • SBplus.hr - portal
    ZUL Vrilo-mudrosti
    Posjet svojim korijenima

    Dabarski kukovi2012
    Sudionici izleta u Stupačinovu, ispod Dabarskih kukova (Foto: Ivan Salantić)
    Zavičajna udruga Ličana "Vrilo-mudrosti" za svoje članove priredila je nezaboravan izlet u Liku

    SLAVONSKI BROD – Zavičajna udruga Ličana „Vrilo-mudrosti" svake godine u proljeće za svoje članove organizira izlet u Liku. Tako su proteklog vikenda brodski Ličani sjeli u autobus i ponovo posjetili zavičaj svojih predaka. Na prijedlog svoje predsjednice, dr. Zdenke Topolovec, ovoga puta odlučili su se da većinu vremena proborave na čistom i opojnom zraku Hrvatskog Olimpa Velebita.
         Na proputovanju do Baških Oštarija (gdje su bili smješteni u novom Župnom dvoru), najprije su navratili u Brinje, a potom i u Perušić u kojem su obišli Pećinski park Grabovaču. Na području ovog jedinstvenog parka u Hrvatskoj nalazi se 6 špilja i jedna jama. Tri špilje su zaštićene na nacionalnoj razini, kao geomorfološki spomenici prirode. Posebno je impresivna špilja Samograd koja svojim velebnim svodovima i balkonima ostavlja posjetitelje bez daha. Svojim ukrasima i visokim svodovima, neodoljivo podsjeća na katedralu. Zanimljivo je da na području općine Perušić ima čak 16 što većih što manjih špilja od kojih neke još nisu niti istražene do kraja.
         Nakon Perušića obišli su i Kosinj, poznat po jednom od najljepših kamenih mostova sagrađenih u ovom dijelu Europe. Dug je sedamdeset metara, premošćuje rijeku Liku i spaja Gornji i Donji Kosinj. Projektirao ga je u 19. stoljeću projektant Milivoj Frković.
         Po dolasku na Baške Oštarije imali su priliku osjetiti rajsku ugodu na zasigurno najljepšoj i najpoznatijoj planini Hrvatske. Svatko je pronašao svoju šetnicu, a u nedjeljnim dopodnevnim satima zajednički su posjetili visoravan Stupačinovo iznad kojeg se nižu impresivni kameni vrhunci Dabarskih kukova. Oni koji su se kondicijski dobro osjećali i koji su u sebi imali dovoljno avanturističkog duha, popeli su se na jedan od Dabarskih kukova Kizu, visokog 1278 metara. Za sav uloženi napor bili su nagrađeni odličnim vidicima na sve četiri strane svijeta, a posebno na onu južnu, na kojoj je dominiralo plavetnilo Jadranskog mora s otocima, među kojima je dominirao onaj najbliži Pag.
         Slavonski Ličani su uz ovo prirodno imali prigodu doživjeti i ugodno duhovno osvježenje. Samo za njih je župnik Baških Oštarija, velečasni Marinko Miličević, u prelijepoj obnovljenoj crkvi na Baškim Oštarijama, održao Svetu misu.
         Ugođaj na Velebitu upotpunio je i domaćin Brođanima, njihov bivši sugrađanin (sada živi i radi u Gospiću) Velibor Potnar. On je grlenim Ličankama i Ličanima svojom harmonikom davao glazbenu potporu.
         S Velebita su se članovi udruge, autobusom spustili do Karlobaga i okusili čari morske vode, ugazivši u nju. Za kupanje, nažalost nije bilo dovoljno vremena. Pri povratku kući još se zastalo u Udbini i posjetilo novu velebnu Crkvu Hrvatskih mučenika.
         Unatoč činjenici da ih je na odlasku iz Slavonskog Broda ispratila kiša, Brođani su u Lici imali prelijepo sunčano i toplo vrijeme, koje je upotpunilo izvanredan ugođaj, pa će ovaj izlet svim sudionicima sigurno ostati u nezaboravnom sjećanju.
    Autor: Ivan Salantic, 4.6.2012.
    U AUTOBUSU
         Put traje dosta dugo i treba nekim sadržajem skratiti vrijeme. To su pjesme s CD-ova koje je pripremio Z. Grčević. Hit pjesma u autobusu bila je Jebo te led. Gledali smo i kratke filmove vezane uz našu udrugu. Pila se rakija i posebno gemišti. Na povratku je bilo ugodno iznenađenje slušati prigodne stihove o našem izletu koje je napisala i pročitala Marija Korać-Rukavina.

    Izlet2012 Izlet2012
    Izlet2012 Izlet2012
    Izlet2012 Izlet2012

    PUT U LIKU
    Marija Rukavina
    Marija Korać-Rukavina
    Ličani se spremili u Liku
    svoju dragu i jedinu diku.
    Poranili i u pet krenuli
    al' pospani stvarno nisu bili.
    Zapjevali odmah himnu svoju,
    provjerili jesu l' svi na broju.
    Zamiriše odmah rakijica,
    ozarena postadoše lica.
    Kruže boce svatko svoju nudi,
    svoju pije, a za tuđom žudi.
    Nismo dobro iz Broda ni krenuli
    sendviče smo svoje povadili.
    Zamiriše kobasa u zraku
    poslije ćemo tražiti mi žvaku.

    Šunka
    Zdravko nam se stvarno potrudio
    opis puta on je sastavio.
    Zdenka se zatim potrudila
    sve je nama lijepo pročitala.
    Kišica nas sveudilj pratila
    al' to nama smetnja nije bila.
    Gips je stalno pregled'o sendviče
    zaviriv'o gdje je fila više.
    Marta nam je baš vesela bila
    svoju priču svakom ispričala.
    Ponijela je još i dvije deke
    sve šarene a tople i meke
    da u Lici ne bude joj zima
    da ne pije zbog grijanja vina.
    Anica se štapom pomagala
    pri pjevanju sve od sebe dala.
    Sve račune Kaja podmirila
    nikom dužna nij' ona ostala.
    Martin stalno hodao sa bocom
    da l' s rakijom iliti sa votkom,
    ali ni to nije sada važno,
    bez rakije bilo bi svima tužno.
    Starčević je i svoj glas pokaz'o
    pri pjevanju nije on zakaz'o.
    Pjesme stalno pogađala Kaja
    koja j' pjesma rijetko kad je znala.
    Svi putnici veseli su bili
    pjevali su i jeli i pili.

    Izletnik
    U Lici nam srce je naraslo
    skakalo je i kucalo glasno.
    Večer nam je bila ispunjena
    u 'Velebnom' lijepo provedena.
    Svatko od nas dvije boce popio
    poslije toga presretan je bio.
    I po crti hodati smo mogli,
    lijevu spusti, a desnu smo digli.
    Telefonirat Grčević je htio
    na mobitelu limit mu je bio.
    Imao je dvije lipe samo
    drugi lipnja al' to nije znao.
    Tele 2 mu zašutio mukom
    on je samo odmahnuo rukom.

    Salantići na Kizu vodili
    odozgar smo i more vidili.
    Misa nam je dušu pročistila
    mlad svećenik milina ga bila.
    I pričest su poneki primili
    griješni oni stvarno nisu bili.
    Karlobag nam slučajna je ruta
    jer smo malko skrenuli s puta.
    U moru smo noge namočili
    neki nisu čarape skinuli.
    U more je svalio se skoro
    čika Luka pa nis to mor'o.
    Man' se mora i drži se kraja
    savjetuje tebi lako Kaja.

    Velebit
    Kaž'te nama naši preci stari
    što u ličkoj imali ste glavi
    da ste Liku kršnu napustili
    Slavoniju znojem natopili.
    Mi se vama ipak ponosimo
    i korijene svoje pohodimo.

    Kolače smo Zdenkine svi jeli,
    ali su nama na kraju prisjeli.
    Dijelili ih Zvone i Anica
    duhovita u njojzi je žica
    pa kazuje običaje stare
    za što naše ženskice ne mare.
    Dogodine nosite kolače
    na vas je red
    jebo te led.
    Izlet u Liku, 02. i 03.06.2012. god.

    BRINJE
         U Brinju smo bili prije dvije godine i bilo nam je prelijepo. Sada smo navratili samo na kavu i prošetali ovim lijepim mjestom. S nama je bio Joso Vučetić, zamjenik općinskog načelnika Brinja. Malo smo pričali, dogovorili kada ćemo se ponovio vidjeti i nastavili dalje.

    Brinje2012

    Brinje2012

    Brinje2012

    Brinje2012

    Brinje2012

    Brinje2012

    Brinje2012

    Brinje2012
    Naš domaćin Joso Vukelić između dvije Kaje
    Brinje2012

    Brinje2012

    Brinje2012

    Brinje2012
    Brinje2012 Brinje2012
    Brinje2012Snimio Zdravko Grčević, 02.06.2012. god.


        Tragovi naseljenosti ljudi u brinjskom kraju sežu u pradavna vremena što potvrđuju lokalitetu Humac Brinja i špilji Sinčić. Na području današnjeg Brinja nalazilo se naselje ilirskog plemena Japoda Monetij ( Monetium). U ranom novom vijeku brinjski je kraj pripadao župi Gacka. Ta je župa, zajedno sa župama Likom i Krbavom, u ranohrvatsko doba bila posebno područje koje se nalazilo pod upravom zajedničkog bana. Brinje se prvi put spominje 1343. godine, te je na prostoru Like, uz Modruš, bilo najvažnije sjedište knezova Krčkih Frankopana.
        Frankopani su na uzvišici usred mjesta podigli svoj tvrdi grad (spominje se od 1411. godine), kasnije poznat kao Sokolac. U njemu je npr. stolovao Anž VIII. Frankopan Brinjski. Hrvatsko-ugarski kralj Matijaš Korvin ustrojio je Senjsku kapetaniju kojoj je 1538. pripalo i Brinje. Tijekom velikih navala Osmanlija, Brinje je 1530. zapaljeno i opljačkano, ali se grad uspio obraniti i nikada Osmanlije nisu osvojili Brinje, iako je stanovništvo iz okolice Brinja napuštalo svoj rodni kraj i sklanjalo se na sigurnija mjesta.
        U Brinju svakako treba vidjeti Sokolac, spomenik nulte kategorije i jedan od najljepših spomenika srednjovjekovlja. U lipnju 2007. godine je u supstrukciji kapele u tvrđavi, otvorena je stalna izložba „Plemićki grad Sokolac“. Župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije sagradio je oko 1700. godine poznati branitelj i osloboditelj Like od Turaka pop Marko Mesić, rođeni Brinjak. Na ulazu u župnu crkvu nalazi se poprsje slavnog popa Marka Mesića. Kapela sv. Fabijana i Sebastijana je zaštićeni spomenik kulture nulte kategorije i jedan od najstarijih sakralnih objekata na području općine Brinje. Gotička građevina sa svetištem šiljastog oblika, Crkva sv. Vida potječe iz 14. stoljeća. Na Jozefinskoj cesti, u samom središtu Brinja, nalazi se kameni most preko potoka Gate-Jaruge koji je sagrađen 1801. god. U Brinju se nalazi i brončani spomenik brinjskom mineru, djelo akademskog kipara Koste Angelija Radovanija. Brinjski su mineri poznati kao graditelji mnogih cesta i tunela diljem Europe.


    PERUŠIĆ
        U Perušić smo stigli 02.06.2012. iz Brinja i autobus nas je uskim puteljkom doveo do ulaska u špiljski kompleks. Pješke do ulaza u špilju treba hodati stazom oko 700 m koja nije naporna. Zatim smo se spustili u samu špilju i bili nagrađeni za sav trud. neobično puno nakita cijelom dužinom, uz čudesne boje. Ulaznica za grupu je 30 kn po osobi uz vodića koji se posebno plati. Stepenice uz rukohvat su mjestimično dosta strme pa oni koji imaju problema s hodanjem ipak nisu išli. Za uspomenu ostale su neke fotografije.

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd

    Perušić2012-špilja Samograd
    Fotografije: Mandica Hercog i Zdravko Grčević

    Perušić

        Među hrvatskim plemićkim obiteljima, koje u srednjemu vijeku nastavahu bušku župu, nalazila se i obitelj Perušić. Ta je obitelj u 15. vijeku (vjerojatno iza pada Bosne godine 1463.) podigla svoj "grad", t. j. utvrđeni dvorac, koji je po toj obitelji dobio ime Perušić. Prvi put se "kaštel" Perušić spominje godine 1487.
    Uza sam Perušić nalazi se selo Kvarte. U antičko doba tu je bilo rimsko naselje Epidotium (Epidocij) i veliko trgovačko središte.
        Turci su Perušić osvojili 1527. god. a stanovništvo je pobjeglo u dolinu Gacke. Poturica Malkočbeg je 1533. god. obnovio utvrdu Perušić. Graničari iz Otočca su 1636. i 1642. god. razvalili utvrdu Perušić, ali su je Turci obnovili. Iz Perušića su Turci otjerani 1689. god.
        Biskup Glavinić 1696. god. u Perušiću nalazi 300 stanovnika. Utvrda je polako propadala a razvijalo se selo Perušić sa uglavnom hrvatskim stanovništvom. Svoj razvoj Perušić zahvaljuje što je na cesti Gospić - Otočac.
        S ostatka turske kule u Perušiću pruža se jedinstven pogled na grad i na polje podno uzvisine s bunarom Ahmetovac iz turskog doba.
        Jedinstven u Hrvatskoj, spiljski park Grabovača udaljen je svega kilometar i pol od centra Perušića. Osim triju većih pećina; Samogradske, Amidžine i Medine, u Grabovači se nalazi i jama Slipica te nekoliko manjih pećina.
    Najveća je i najprivlačnija špilja Samograd na Grabovači. Duga je 345 m. Puna je stalaktita, stalagmita, sigastih stupova i ima dva sigasta mosta. Špilja se sastoji od četiri dvorane.
        Posebno je čudesan dio toka koji prolazi kroz kanjon s gotovo okomitim stijenama. Rijeka Lika je danas branom odsječena od ponora u koji je ponirala zajedno s rijekom Gackom. Jezero Kruščica površine 239 hektara nastalo je šezdesetih godina prošloga stoljeća potapanjem sela Kruščice za potrebe Hidroelektrane Senj.
        1910.g. područje kotara Perušić broji blizu 21000 stanovnika. Tih godina regija je dosegnula najveću naseljenost, a uslijed nepovoljnih gospodarskih prilika ubrzo dolazi do iseljavanja stanovništva.
    U Perušiću je smještena župna crkva Uzvišenja sv. Križa,sagrađena na mjestu starije srednjovjekovne crkve i jedna od najljepših i najvrijednijih sakralnih objekata u Lici. Unutrašnjost crkve je nevjerojatno dojmljiva, ima devet oltara i ukupno 28 elemenata interijera koji su na nacionalnom popisu pokretnih spomenika kulture.
        Najpoznatije javne osobe iz Perušića su glumica Ana Karić i glumac Slavko Štimac.

    KOSINJ

    KOSINJSKI MOST

        U Kosinju se nalazila, kako se pretpostavlja, najstarija tiskara na slavenskim područjima. Nedugo nakon što je u Njemačkoj izumljen tiskarski stroj, knezovi Frankopani ovdje su podigli najstariju hrvatsku tiskaru. Kako upućuje spomen ploča na crkvi u Gornjem Kosinju, u toj je tiskari 1483. tiskana prva hrvatska knjiga - rimski glagoljski misal.
    Kosinj kao simbol hrvatske kulture ima svoje mjesto i u Gutenbergovom muzeju u Mainzu gdje na karti prvih tiskara ponosno stoji njegovo ime. To malo ličko selo bilo je ucrtano u mnogobrojnim zemljopisnim kartama. Stoga nije pretjerano reći da je Hrvatska po Kosinju postala važan dio Europe i civiliziranog svijeta.
        Monumentalni Kosinjski most je kameni,sedmadeset metara dugi most preko rijeke Like koji spaja Gornji i Donji Kosinj. Projektirao ga je u 19. stoljeću projektant Milivoj Frković i izgrađen je po uzoru na starohrvatsku mostogradnju, tehnikom „uklinjenjem kamena“. Most je jedinstven i po otvorima u lukovima koji imaju funkciju rasterećenja vodenog vala,u udaru na most. Građen je od 1929. do 1936 .god.
        Pisani kamen je pravni dokument iz 1. stoljeća kojim se regulirala upotreba vode između dvaju japodskih plemena,a koji se nalazi u Lomskoj dulibi na sjevernom Velebitu kod vrela Begovača. Na tome kamenu zapis je uklesan povodom sklopljena mira između japodskih plemena Parentina i Ortoplina.
        Postoje četrdeset godina stari planovi izgradnje HE Kosinj i stvaranja akumulacije koja bi potopila lička sela Gornji Kosinj i Mlakve. Ono što je lako potpisati na papiru, značit će neopisive promjene u životima stanovnika Kosinjske doline.Bilo bi to još jedno uništavanje Like nakon akumulacije Kruščica i skretanja Gacke.


    U okviru izleta u Liku, obišli smo kosinjski most 02.06.2012. god. Ostali smo zatečeni prelijepom rijekom Likom i dostojanstvenim kamenim mostom.
    Rijeka Lika u Kosinju
    Rijeka Lika u Kosinju
    Rijeka Lika u Kosinju

    Rijeka Lika u Kosinju

    Kameni most u Kosinju
    Kameni most u Kosinju
    Kameni most u Kosinju

    Kameni most u Kosinju

    Kameni most u Kosinju
    Fotografije: Mandica Hercog
    BAŠKE OŠTARIJE

        Centralno mjesto našeg izleta 02. i 03.06.2012. bile su Baške Oštarije pa tako ima najviše priloga i uspomena iz ovog mjesta s oko 20 stalnih stanovnika (bez vikendaša).
  • O Baškim Oštarijama
  • Šetnja visoravni Stupačinovo
  • Od visoravni Stupačinovo do Ljubičkog brda
  • Uspon na Kizu
  • Ručak u Baškim Oštarijama
  • Velebitske ceste - poveznice Like i Jadrana
  • Poučne staze - Terezijana
  • Fontana
  • Kubus


  •     Baške Oštarije su smještene na Velebitu, 924 m N/V, tamo gdje se Velebit dijeli na južni i sjeverni. Oštarije je na silu utemeljio bivši vojnički erar na pola puta između Karlo-Baga i Gospića da bude sklonište putnicima na putu k moru i u unutrašnjost, jer bi se mnogi putnici zimi smrzli na Velebitu, budući da od Brušana do Karlobaga nije bilo ni kuće, niti kakve kolibe. Do 1900, god. imale su naziv samo Oštarije.
    Baske Ostarije-crkva Baske Ostarije-fontana
    7- Baške Oštarije, 8 - Kubus, 9 - Fontana, 10 - Poučna staza i 11 - Premužićeva staza
        Crkva sv. Elizabete na Oštarijama izgrađena je 1855. god. U proljeće godine 1943. talijanski su zrakoplovi napali Baške Oštarije i bombardirali crkvu. Ostale su samo zidine između kojih su narasla velika stabla. Godine 1987. Austrijanci su u dogovoru s crkvenim vlastima počeli graditi novi župni stan na prostoru između kapele i ceste. Neposredno pred Domovinski rat stavili su i crkvu pod krov te je posve opremili oltarima i vitrajima.

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012
    Unutrašnjost crkve sv. Elizabete na Oštarijama
    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012
    Lijepa kuća obitelji Lemić
    Baske Ostarije2012
    Hotel "Velebno" u Baškim Oštarijama
    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Šetnja Velebitom - Stupačinovo
        Sigurno će se izletnici sjećati s ovog izleta boravak na visoravni Stupačinovo do koje smo došli autobusom iz Baških Oštarija, 03.06.2012. god. Po izlasku iz autobusa većina je krenula stazom prema Dabarskim kukovima, a oni slabiji na noge su ostali kod autobusa i šetali po visoravni. Oni koji su se kondicijski dobro osjećali i koji su u sebi imali dovoljno avanturističkog duha, popeli su se na jedan od Dabarskih kukova Kizu, visokog 1278 metara. Druga grupa je nastavila stazom, manje zahtjevnom, do Ljubičkog brda. Ova druga grupa se ranije vratila i slijedilo je natjecanje u bacanju kamena s ramena i šetnja prelijepom visoravni podno Dabarskih kukova. Nismo zaboravili snimiti zajedničku fotografiju s kojom počimamo niz fotografija s kojima želimo sačuvati prelijepe prizore s Velebita a onima koji nisu bili preporučujemo posjet kao što smo mi napravili ili nešto slično. Velebit je cijeli prelijep.
    Baske Ostarije2012-Stupačinovo
    Zajednička slika članova Zavičajne udruge Ličana "Vrilo mudrosti" Slavonski Brod na visoravni Stupačinovo podno Dabarskih kukova u Baškim Oštarijma

    Šetnja po visoravni Stupačinovo
        Visoravan naprosto mami za šetnju. Blagi nagib nije teško savladati. Pod nogama imate osjećaj da hodate po nekom skupocjenom debelom ćilimu. Razno cvijeće je "razbacano" po visoravni i daje posebnu dekoraciju.

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo
    Malo odmora, molim
    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo

    Baske Ostarije2012-Stupačinovo
    Fotografije: Mandica Hercog i Zdravko Grčević

    Od visoravni Stupačinovo do Ljubičkog brda
        Oni izletnici koji nisu za duža hodanja, ostali su kod autobusa. Ostali su krenuli širokim šumskin putem prema Dabarskim kukovima. Grupu su predvodili iskusni planinari članovi Planinarskog društva "Dilj-gora" Slavonski Brod, Ivanka Salantić (rođ. Ožanić) i Ivan Salantić. Jedan dio puta svi smo išli zajedno a onda se grupa razdvojila. Uspon na Kizu, jedan od vrhova Dabarskih kukova koji je dosta zahtjevan, nastavili su voditi Ivanka i Ivan Salantić a ostatak grupe je nastavio šumskim putem do Ljubičkog brda. Slijede fotografije s puta do Ljubičkog brda.

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo
    Ovdje se grupa razdvojila. Jedni su krenuli prema Kizi, jednom od vrhova Dabarskih kukova.
    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo
    Naša predsjednica Zdenka Topolovac je bila u grupi odvažnih za uspon na Kizu.
    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo
    Ostatak grupe je odabrao sigurniju stazu do Ljubičkog brda.
    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo
    Eh kada je ovom iskusnom i dobro opremljenom planinaru Josi zazvonio mobitel, izvalio je kao iz topa: "Ma evo, nalazimo se na vrhu Velebita . . ."
    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo
    Velebit i Jadran. Što je ljepše? Nećemo razdvajati, sve je predivno.
    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo
    Grupa koja se uputila do Ljubičkog brda.
    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo
    A onda je proradila "čarolija" Velebita. Počele su se pojavljivati Vile Velebita
    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo
    Evo i druge Vile Velebita. . .
    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo

    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo
    Na kraju našeg uspona fotografija za uspomenu. Sada treba natrag a rakiju smo popili.
    Baske Ostarije2012-Ljubičko brdo
    Sretno smo se vratili do autobusa. Zajednički snimak podno Dabarskih kukova na visoravni Stupačinovo. Nedostaju grupa koja je otišla na Kizu.
    Baske Ostarije2012-kamena s ramena
    Mirko Ružić je uvjerljivo pobijedio u bacanju kamena s ramena
    Baske Ostarije2012-kamena s ramena

    Baske Ostarije2012-kamena s ramena

    Baske Ostarije2012-kamena s ramena

    Baske Ostarije2012-kamena s ramena
    Fotografije: Mandica Hercog i Zdravko Grčević
    Uspon na Kizu
        Hrabra i odvažna grupa članova "Vrila mudrosti" uputila se na Kizu, jedan od vrhova Dabarskih kukova u Baškim Oštarijama. Grupu planinara predvodili su iskusni planinari, članovi Planinarskog društva "Dilj-gora" iz Slavonskog Broda, Ivanka i Ivan Salantić. Uspon baš i nije lagan ali su ga svi savladali.
    Dabarski kukovi-Kiza

    Dabarski kukovi-Kiza

    Dabarski kukovi-Kiza

    Dabarski kukovi-Kiza

    Dabarski kukovi-Kiza

    Dabarski kukovi-Kiza

    Dabarski kukovi-Kiza
    Snimio Ivan Salantić


    Ručak u Baškim Oštarijma
        Smještaj smo našli u Župnom dvoru u Baškim Oštarijama i još jednom se zahvaljujemo vlč. Marinku Miličeviću koji nam je bio domaćin i u prelijepoj obnovljenoj crkvi na Baškim Oštarijama, održao Svetu misu za članove naše udruge. Druženje je nastavljeno tijekom ručka a nakon ručka se i zapjevalo za oproštaj. Kao i prošle godine, s nama je bio naš brođanin Velibor Potnar koji živi i radi u Gospiću i svirajući na harmonici je pridonio ugodnoj atmosferi.

    Baske Ostarije2012
    Predsjednica ZUL "Vrilo mudrosti" Zdenka Topolovac-Šulentić i vlč. Marinko Miličević
    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Baske Ostarije2012

    Velebitske ceste - poveznice Like i Jadrana
        Priča o cesti Gospić - Karlobag je odulja. Recimo ukratko da je prva cesta za zaprežna vozila izgrađena u periodu 1750-1752. god. Prozvana je Karolinska cesta. Neki autori smatraju da je građena u periodu 1730.- 1735. god.
    Prva rekonstrukcija ceste Karlobag-Vidovac-Konjsko-Oštarije-Takalice (dolina Suvaje)-Brušani (Stara Pila) vodio je u periodu 1784. - 1786. austrijski podmaršal i graditelj prometnica Filip Vukasović. Ova cesta prozvana je Terezijana, prema Mariji Tereziji.
        Drugu rekonstrukcije ceste vodio je major Josip Knežić. "Karlobaška cesta" od Karlobaga do Gospića treća je cesta koja se na ovom pravcu gradila. Radovi su trajali od 1844. do 1851. godine, projektant je bio Josip Kajetan Knežić, koji se do tada već iskazao kao graditelj cesta Sv. Rok - Mali Alan - Obrovac i Karlovac - Senj. Knežić je nažalost umro ne dočekavši dovršetak svoje ceste, te ju je dovršio njegov prvi suradnik i graničarski časnik Simo Kekić. Stoga se ova Karlobaška cesta još naziva i Knežić - Kekićeva.
    U periodu 1964.- 1968. izvršena je treća rekonstrukcija i asfaltiranje ceste.

    Baske Ostarije-Terezijana
    Baske Ostarije-Terezijana
    Baske Ostarije-Terezijana
    Na panou kod fontane u Baškim Oštarijama možete ptočitati tekstove na gornjim slikama

    Poučne staze - Terezijana
        Ako želimo možemo se šetnkom vratiti u prošlost. Javna ustanova „Park prirode Velebit“ uredila je dio Terezijane kao poučnu stazu . Staza je namijenjena isključivo pješacima. Poučna staza počinje na Baškim Oštarijama (924 m .n.m.), te se spušta do sela Konjsko (655 m/n.m.) u dužini od 3 km. Ovo je duža tura i traje oko 2,5 – 3 h.
        Također je u ponudi i kraća pješačka tura od oko 1,5 h gdje se prvu trećinu puta (do Oštarijskog Ždrila) slijedi Terezijanu nakon čega slijedi lagani uspon na vrh Debelu kosu (972 m/n.m.). Uspon nije zahtjevan i mogu ga proći i ljudi slabije kondicije. Nakon kraće šetnje hrptom Debele kose odakle se pružaju prekrasni vidici na Jadransko more i otok Pag s jedne strane te dolinu Baških Oštarija s druge strane, stazom se spušta do prijevoja Oštarska vrata.
    Ministarstvo kulture je u prosincu 2007.g. donijelo Rješenje kojim se utvrđuje da povijesna cesta Terezijana ima svojstvo kulturnog dobra vezano uz Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

    Baske Ostarije-Terezijana
    Između crkve i hotela Velebno u Baškim Oštarijama nalazi se ovaj putokaz za šetnju Terezijanom.
    Baske Ostarije-Terezijana
    Terezijana u Baškim Oštarijama
    Baske Ostarije-Terezijana
    Terezijana u Baškim Oštarijama

    Fontana
        Na toj Karlobaškoj cesti Knežić je 1845. godine sagradio fontanu od klesanog kamena u obliku niskog obeliska u spomen na gradnju ove ceste. Fontana se nalazi u Baškim Oštarijama, nekih 100 m od crkve u smjeru Gospića. Narod fontanu naziva Izvor plodnosti.

    Baske Ostarije-fontana
    Fontana u Baškim Oštarijama sagrađena 1845. god.
    Boraviti u Baškim Oštarijama a ne napiti se vode iz fontane, naprosto nije u redu. Tako smo i mi često išli do fontane i napravili nekoliko snimaka.
    Baske Ostarije-fontana

    Baske Ostarije-fontana

    Baske Ostarije-fontana

    Baske Ostarije-fontana

    Baske Ostarije-fontana

    Baske Ostarije-fontana

    Baske Ostarije-fontana

    Baske Ostarije-fontana

    Kubus
        Isti taj Josip Knežić je 1846. god. na prijevoju Stara vrata ili Ura kod Baških Oštarija postavio i čuveni "Kubus", skulpturu (kocku) od 1,25 m x 1,25 m koja stoji na 4 kamene kugle, a do nje vode 33 stepenice. Sam Kubus kameni je spomen na dovršenje ceste Gospić-Karlobag (dionica do Oštarija dovršena je 1846. god., a od Oštarija do Karlobaga 1851. god.). Kamene kugle na kojima počiva kubus zamjenjene su 2003. god.

    Baske Ostarije-fontana
    Kamena kocka - Kubus u Baškim Oštarijama, sagrađena je 1846. god.
        Naravno da smo obišli ovaj najpoznatiji spomenik na cesti i uživali u prelijepom pogledu na more i Velebit. Ako putujete prema moru i na izlasku iz Baških oštarija, na "Oštarijskim vratima" smjestio se ovaj jednostavni spomenik izgradnji ceste, kamena kocka koju pohode kolone turista.

    Baske Ostarije-kamena kocka

    Baske Ostarije-kamena kocka

    Baske Ostarije-kamena kocka

    Baske Ostarije-kamena kocka

    Baske Ostarije-kamena kocka

    Baske Ostarije-kamena kocka

    Baske Ostarije-kamena kocka

    Baske Ostarije-kamena kocka

    Baske Ostarije-kamena kocka

    Baske Ostarije-kamena kocka

    Baske Ostarije-kamena kocka

    Premužićeva staza
        Vršne dijelove sjevernog i srednjeg Velebita, od Zavižana do Baških Oštarija, povezuje 57 km duga planinarska staza. Nazvana je po svom projektantu Anti Premužiću, šum. inž. znamenitom graditelju putova i staza po Velebitu. Staza je bez velikih uspona i mogu je proći manje fizički pripremljene osobe u tri dana. Staza je poznata širom Europe i spada u remek djela planinarskog graditeljstva. Premužićeva staza postala je Kulturno dobro i kao takva zaštićena od daljne devastacije. U Baškim Oštarijama na visoravni Stupačinovo završava Premužičeva staza.

    UDBINA - CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA
        Kada smo ma izletu u Liku, a prolazimo kroz Udbinu, postalo je normalno navratiti u Crkvu hrvatskih mučenika. Naša udruga je pratila izgradnju crkve od početka i sudjelovala s prilozima za izgradnju crkve. Također su naši članovi su bili na svečanom otvarnju crkve 2010. god.


    KARLOBAG

        U Karlobag smo 02.06.2012. god. samo navratili. Stali smo na rivi, smočili noge u moru, popili kavu i put nas je vodio dalje.


    KAVA KOD TOME ALARA

        Kod prijatelja je uvijek lijepo navratiti. Tako smo i ove godine došli na kavu u restoran "Robert" na Udbini kod našeg prijatelja Tome Alara.

    Što reći na kraju? Jedino da treba ići opet jer nas ljepote Like uvijek iznenade. Tako mala a tako lijepa. Neki su predložili da pokušamo organizirati dva izleta godišnje.
    Plan izleta u Liku 2012. god.
        Na sastanku Upravnog odbora 14.05.2012. god. odlučeno je da se ide na izlet 02.06. i 03.06.2012. god. Polazak je u subotu u 5,00 sati ispred robne kuće Kaufland a povratak oko 22,00 sata u nedjelju. Prednost prijave za izlet imaju članovi Zavičajne udruge Ličana "Vrilo mudrosti" (oni s plačenom članarinom za 2012. god.) Prijave za izlet su kod Kaje Knežević, tel. 250-281, mob. 091 782-6813. Cijena izleta je 350,00 kn
    Uglavnom je do sada definiran veći dio puta ali su moguće još neke izmjene.
    Prvi dan, subota 02.06.2012. god.
    - polazak je u subotu, 02.06.2012. god. u 5,00 sati u jutro ispred robne kuće Kaufland (ul. Petra Svačića) u Slavonskom Brodu
    - kava u Brinju, 9,30 sati - 11,00 sati
    - boravak u Perušiću, 12,00 - 14,00 sati. Obilazak Starog grada u Perušiću i pećine Samograd u Pećinskom parku Grabovača. Ulaz je 30,00 kn po osobi za grupu i 125,00 kn za vodića. Treba ponijeti topliju odječu.
    - boravak u Kosinju, 14,30 - 16,00 sati. Obilazak kamenog mosta u Kosinju
    - dolazak u Baške Oštarije oko 17,30 sati. Smještaj u Župnom dvoru, šetnja do večere oko 20,00 sati.
    Treba ponijeti hrane, rakije, vina i nešto vode. Ne zaboravite fotoaparate jer je s Oštarija predivan pogled. Oštarije su na nešto manje od 1000 m nad. visine pa je to još jedan razlog za ponijeti topliju odjeću.
    Drugi dan, nedjelja 03.06.2012. god.
    8,00 - 9,00 doručak
    Šetnja po Velebitu do ručka
    13,00 ručak u Baškim Oštarijama
    14,00 polazak iz Baških Oštarija
    - kava kod Tome Alara
    - povratak u Brod

    autobus


    ZAVIČAJNA UDRUGA LIČANA "VRILO MUDROSTI" SLAVONSKI BROD        Glavni izbornik    Početak rubrike