HRVATSKA POVIJEST


Velika seoba južnih Slavena je politička izmišljotina

Uvod
      Genetska istraživanja biloškog podrijetla (porijekla) pojednih naroda svijeta dala su novi doprinos povijesti ali i razkrinkala povijesne laži. Kada se uzimaju u razmatranju rezultati genetskih istraživanja uvijek se mora imati na umu da ta istraživanja daju samo slijedeće odgovore (mi ćemo se baviti samo Hrvatima):
- podrijetlo muškog stanovništva prema haplotipovima (skupine kromosoma Y) i haplogrupama
- podrijetlo ženskog stanovništva prema mitohondrijskim genima
      Genetičko podrijetlo stanovništva ne daje odgovore na pitanje kako su nastali Hrvati kao narod, nastanak jezika i kulture (etnogeneza). Nabrojanim se nećemo u ovom tekstu baviti.
      Prerano je pisati novu povijest uz pomoć genetskih istraživanjia jer ona i dalje traju pa su mogući i neki drugi zaključci.
      Genetska istraživanja samo su potvrdila ono što smo znali i bez njih: velike seobe južnih Slavena nije bilo i tom činjenicom se bavimo u ovom tekstu.

Osnove genetskog istraživanja
      Cijelo ovo istraživanje bazirano je na mutacijama gena za koje se utvrdi kada je i gdje nastala. Potrebno je razlikovati haplotipove od haplogrupa. Starija istraživanja temeljila su se na haplogrupama a razvoj metoda je omogućio da se naprave točnije podjele na haplitipove. Haplogrupe su su skupine više haplotipova. Novija istraživanja su rađena na haplotipovima.
      Geni koji se ne rekombiniraju također se mijenjaju, mutiraju. Događa se da se istovjetno sa matičnim genom razvija i širi njegov mutant, ali se danas bez teškoća molekularno-genetičkim analizama utvrđuje iz kojeg gena nastaje koji mutant.
      Uz pomoć metode 14 C, s pomoću radioaktivnog ugljika određena je starost gena pa je moguće utvrditi gdje i kada je gen nastao i gdje su selili njegovi nositelji.
      Za otkrivanje porijekla muškaraca od koristi su geni na Y kromosomu koji se ne rekombiniraju, imaju ga samo muškarcu i prenose s oca na sina. Možemo ih pratiti do 40.000 god. u prošlost.
      Mitohondrijski geni koji se isto ne rekombiniraju, nalaze u citoplazmi majke i prenose se na muške i ženske potomke. Šire se jedino po ženskoj lozi, što znači da ih sinovi dalje neće moći prenijeti na svoje potomstvo. Koriste se za određivanje genetskg podrijetla ženske populacije.

Zadnje ledeno doba
      Počelo je prije 120.000 - 130.000 godina. Završilo je prije 10.000 godina. U drugoj polovici koja je počela prije 50.000 godina na Zemlji se javlja homo sapiens.

Genetsko porijeklo Hrvata - muškaraca prema haplotipovima:
      Istraživanje iz 2003. god. dalo je rezultate sa uzorka 457 hrvatskih muškaraca, jedna četvrtina s kopna i tri četvrtine sa četiri otoka. Prvo ispitivanje je napravljeno 2000. god.

      Rezultati dosadašnjih ispitivanja genetskog porijekla Hrvata - muškaraca
49% Eu7 haplotip, haplogrupa I       nazivaju ga svakako a mi ćemo ga zvati "dinarski haplotip"
      Ovi stanovnici pripadaju starim europljanima (homo sapiens) koji su preživjeli ledeno doba u utočištu na zapadnoj obali Jadrana i dijelovima Mediterana. Ostala utočišta za preživljavanje ledenog doba bila su obala Atlantika (posebno Pirenejski poluotok) i područje uz Crno more.
      Novija istraživanja predpostavljaju nastanak Eu7, mutacija M170 upravo na našim prostorima prije 22.000 godina. Predstavnik je autohtonih naroda Balkanskoga poluotoka. U večem postotku je uz more, na području Dinarida i središnjoj Bosni. Oko 70% stanovnika Hercegovine i otoka imaju ovaj haplotip. Dinarski haplotip nalazimo u većem ili manjem postotku kod svih naroda bivše Jugoslavije i u Europi. [001g]
27% Eu19 haplotip, haplogrupa R1a       nazvali su ga "slavenski haplotip"
      Potječe iz južne Rusije, indoeuropsko govorno područje. Migracije na Balkan počele su prije 4.000 - 5.000 godina. Prisutniji je u sjevernoj Hrvatskoj i općenito u nižim dijelovima kao Slavoniji sjevernoj Bosni i Vojvodini.
      Puno ga više imaju sjeverni slavenski narodi: današnja Ukrajina 54%, Poljska 56%, Češka 47% itd. Mađari ga imaju 60% pa nisu azijatskoga genetičkog podrijetla, nego im se genetičko podrijetlo poklapa sa slavenskim. U radu Semino i suradnika 2000. godine autori pak zaključuju da je mađarski jezik posljedica dominacije manjine koja je pristigla u Panonsku nizinu.
      Slaveni koji su došli na Balkanski poluotok upravo su nositelji haplotipa Eu19. Nalazimo ga u većem ili manjem postoku kod svih naroda bivše Jugoslavije. [002g]
      Česi su, primjerice, nedavno analizirali svoje gene i utvrdili da kod njih kao zapadnih Slavena postoji neka kasna mutacija Eu19 koje kod nas nema. To je bilo negdje prije 5.000 godina. Dakle, ne možemo reći da je netko došao k nama iz tih područja u nekom većem broju. Osim toga, svi narodi sjeverno od Slovačke imaju jako puno haplogrupe N koja je došla iz Sibira a koje kod nas uopće nema. [001g]
7% Eu18 haplotip, haplogrupa R1b       nazvali su ga "baskijski haplotip"
      Prvi preci današnjih Europljana stigli su u Europu iz pravca južnog Urala prije otprilike 40.000-35.000 god. Pripadali su vrsti homo sapiens i bili su nositelji haplotipa Eu18. Najviše ga imaju Irci i u Baski, oko 90%. Pred 40.000 godina došao je baskijski haplotip Eu-18 na područje Hrvatske. [001g]
15% haplotipovi Eu-4, Eu-9, Eu-10 i Eu-11, P      nazivaju ih "neolitski haplotipovi"
      To stanovništvo prvo počima proizvodnju hrane (žitarica) koja je omogućila naglo povećanje broja stanovnika i pojavu prvih carstva. Babilonsko se temeljilo na proizvodnji ječma a Egipatsko se temeljilo na proizvodnji pšenice. Na područje Hrvatske stižu pred 8.000 godina sa Bliskog istoka.

      Ukratko bi o biloškom podrijetlu današnjih muških Hrvata mogli reći da nas je oko 50% autohtonog podrijetla s Balkana nastalih prije 20.000 god., 27% slavenskog podrijetla iz južne Rusije od prije 4.000-5.000 god., 15% sa Bliskog istoka od prije 8.000 god. i 7% od prvih stanovnika Europe prije 35.000-40.000 god.

Genetsko podrijetlo Hrvatica
      Na području Dinarida i u Bosni Hercegovini ima puno manje žena slavenskog podrijetla u odnosu na muškarace slavenskog podrijetla. Nešto više ima žena slavenskog porijekla kako idemo prema sjeveru ali ukupno današnjih Hrvatica ima oko 20% slavenskog porijekla a muškaraca, oko 27%.

Druga mišljenja o biološkom porijeklu današnjih Hrvata
      Još jednom napominjemo da neki imaju druagačije tumačenje gore napisanog. Isto tako ne tvrdimo da je gornje tumačenje sigurno ispravno jer istraživanja i dalje traju i mogući su neki drugi nalazi. Nećemo iznositi druga mišljenja jer i ti zagovornici drugih mišljenja se slažu da su Hrvati sa sjevera bili manjina kada su doselili u 7 st. obzirom na brojnost domicilnog stanovništvo pa velike seobe nije moglo biti što potvrđuju i genetska istraživanja.
      Druga mišljenja su dobro došla ako se baziraju na znanosti. Nažalost svjedoci smo zloupotrebe genetskih istraživanja u svrhu pisanja nacionalno podobne povijesti. Takve pokušaje s bilo koje strane nećemo komentirati. Prednjače razni tekstovi samozvanih povjesničara i amatera o tome koji je narod stariji na Balkanu uz vrijeđanje drugih naroda. Jedino prihvatljivi tekstovi i knjige su samo oni koji pokušavaju objasniti povijesnu istinu i ništa drugo.
Velike seobe Hrvata sa sjevera na Balkanski poluotok nije bilo
      Biloško podrijetlo današnjih Hrvata smo objasnili. Ponovimo da tek 27% muških stanovnika Hrvatske ima slavensko podrijetlo prema haplotipu Eu19. Ženska populacija - Hrvatice su u još manjem postotku slavenskog porijekla. Pretpostavimo onda da je oko četvrtine ukupnog stanovništva Hrvatske slavenskog podrijetla. Tu nema ni govora o velikoj seobi. Slaveni, pa i Hrvati sa sjevera sigurno su došli na Balkan ali u manjim skupinama, vjerovatno ratničkim formacijama. Te dolaske nalazimo i u povijesnim izvorima. Slično je i kod drugih naroda bivše Jugoslavije.
      Slobodno se možemo smatrati prema genetskom podrijetlu starosjediocima na Balkanu s punim pravom na svoju državu usprkos svim osvajačima i kolonizatorima kroz povijest od stoljeća sedmog na ovamo.


Povijesni izvori o velikoj seobi
      U pisanim povijesnim izvorima spominju se dolasci Slavena sa sjevera na prostor Balkana. Genetska istraživanja to isto ne isključuju ali su dolasci bili u malim grupama što je očito istinito. Nema ni povjesnih dokaza o velikim seobama. Genetska istraživanja potvrđuju kontinuitet stanovništva na Balkanu bez nekih naglih poremećaja dolaskom velike grupe nekih drugih ljudi. Npr. istraživanjima je utvrđeno od kamenog doba do danas kontinuirano smanjenje volumena ljudske lubanje kod stanovnika Balkana. Da je došla neka velika skupina sa nekog drugog područja, došlo bi sigurno do poremećaja pojave smanjenja volumena.       Nema pisanih tragova ni bilo kakvih drugih o bitkama starosjedilaca Ilira sa novopridošlicama. Da su došle velike skupine doseljenika, borbi bi moralo biti. Spominju se tek osvajanja gradova u Dalmaciji.
      Seobu južnih Slavena nije zagovarao ni jedan hrvatski povjesničar prije 17 st. Ivan Lučić, romanskog porijekla iz Trogira prvi puta iznosi tu tezu da su Romani starosjedioci a Slaveni došljaci na Balkanu. Čisto politička tema. Zaživjela je tek u 19. st. iza Berlinskog kongresa od strane Austrije a Albance su proglasili Ilirima.
      Mauro Arbini, hrvatski povjesničar u 16. st. piše o ilirskoj naciji. Našao je oko 300 izvora i oko 100 dokumenta prema kojima je napisao kjnjigu Kraljevstvo Slavena o našem kontinuitetu od pred rimskih vremena. Slično su pisali i ostali hrvatski povjesničari toga vremena.

Zaključak
      Genetska istraživanja pomogla su znanstveno potvrditi što smo odavno znali prema povijesnim izvorima: velike seobe Slavena nije nikada bilo i ona je izmišljena u političke svrhe kolonizacije Balkana, najprije od Italije. Smisao postojanja velike seobe je da doseljenici Slaveni na Balkanu nisu autohtoni narod, nego su Romani, pa onda Slaveni nemaju pravo na svoju državu. Austrije se bojala da se Iliri ne ujedine u jednu državu pa su veliku seobu proglasili zvaničnom poviješću a Albanci su postali Iliri. I na kraju Srbima je odgovaralo slavensko porijeklo svih naroda južnih Slavena da bi ostvarili svoju dominaciju i posrbljavanje.
      Stvaranjem nezavisne države Hrvatske, velika seoba je prestala biti tabu tema. Danas znamo da je većina stanovnika Hrvatske starosjedilačka na Balkanu u svojoj državi preko 20.000 godina (haplotip Eu7). Napominjemo još jednom da ni slučajno ne tvrdimo da su to prije 20.000 bili Hrvati nego su to bili neki stanovnici.
      Bez obzira na različitost mišljenja o porijeklu Hrvata, svi se slažu da su Hrvati došli sa sjevera u malom broju ozirom na brojnost domicilnog stanovništva pa velike seobe nije bilo. Od ranije je poznato da ime Hrvati nije slavenskog porijekla. Isto recimo da je jezik Hrvata i ostalih naroda na Balkanu slavenski.
      Od cijele povijesti nama je najzanimljiviji dio od kada se pojavljuju Hrvati na Balkanu pa prema našem vremenu. Sam početak tog dijela povijesti ne počima izmišljenom velikom seobom Slavena (kako smo učili u školama propale Jugoslavije), nego je očito vezan za starosjedioce Ilire. Slično vrijedi i za ostale narode na Balkanu.
      Rezultati genetskih istraživanja potaknula su mnoge kvazipovjesiničare (školovane i amatere) na preuređivanje povijesti prema osobnim "nacionalnim interesima". Osuđujemo vrijeđanje drugih naroda Balkana s bilo koje strane. Kako sada stvari stoje, morati će zvanična povijest doživjeti promjene ali to treba biti na znanstvenoj osnovi. Zato doseljavanju Slavena u 7 st. i bajci o Ćirilu i Metodiju nema više mjesta u našoj povijesti.

Literatura:
[001g] Genetičko podrujetlo Hrvata, Wikipedija
[002g] Ivan Ljubičić: Diplomski rad: Podrijetlo Hrvata tragom hrvatskog imena, Zagreb 2012.
[003g] Zabranjeni povjesničari
[004g] prof. Hamdo Camo: Rase, mitovi i porijeklo: Bosna do 1180. god.
[005g] Pretpostavka najstarijeg rodoslova u Hrvata
[006g] Povijest glagoljice
[007g] Podrijetlo Hrvata, Wikipedija
[008g] Petar Jasak: Zablude o porijeklu Bošnjaka, Hrvata i Srba
[009g] Genomi neslavenskih Hrvata, Metapedia
[010g] Dragan Primorac: Hrvati su genetički najbliži Njemcima
Razni internet izvori

Zdravko Grčević, ožujak 2017.

ZAVIČAJNA UDRUGA LIČANA "VRILO MUDROSTI" SLAVONSKI BROD
Pišite nam na e-mail: vrilo-mudrosti@vrilo-mudrosti.hr